NJ 25.III.-DER SPIEGEL-SOROS

NJEMAČKA DER SPIEGEL br.13/25.III.2002. 'Savršen neprijatelj' List objavljuje oveći interview s burzovnim špekulantom Georgeom Sorosem. - Gospodine Soros, prošlog ste tjedna na UN-ovoj konferenciji u meksičkom Monterreyu pred 54 šefova država i vlada upozorili na posljedice globalizacije i zagovarali novo financijsko izjednačavnje između siromašnih i bogatih zemalja. Kakva je bila reakcija? = Barem su me saslušali. To je jedna od prednosti kad steknete stanoviti glas financijskog stručnjaka: shvate vas ozbiljno. - No kao stručnjak znate i kako su pohlepa i škrtost jake poticajne snage. Naposljetku živite od toga da povećavate količinu novca drugih ljudi. Što bi bogate trebalo pokrenuti da dijele sa siromašnima? = Spoznaja da je svijet s velikim nejednakostima vrlo opasan svijet. Upravo su među Amerikancima teroristički napadi 11. rujna doveli do promjene mišljenja. Prije 11. rujna u ispitivanjima mišljenja samo je 55 posto izjavilo da bi pozdravilo kad bi se SAD više obazirao na interese drugih zemalja. Sada ih je više od 80 posto. - Vrijedi li to po vašem mišljenju i za vladu američkog predsjednika Busha? = Ta vlada na žalost uopće nije zainteresirana za međunarodnu suradnju. Bush je počeo ponovno uspostavljati uvjete hladnoga rata, s SAD-om kao velesilom i vođom slobodnoga svijeta. Amerika želi posve sama određivati kuda ide. Bush je tako gledano, u međunarodnom terorizmu našao savršenog neprijatelja: nevidljivog, svenazočnog, nepobjedivog - opravdanje za sve, od povećanja vojnog proračuna do otkazivanja sporazuma ABM. - Držite li pogrješnom vojnu intervenciju u Afganistanu? = Nipošto, slanje postrojba i bombardera u Afganistan jamačno je bilo ispravno. Ono što nedostaje je polazište s dva kolosijeka s kojega bi vojnu slijedila socijalna inicijativa. Upravo smo pri tomu da propustimo veliku priliku. Velesila Amerika sada bi mogla iskoristiti svoju premoć i pobrinuti se za pravedniji, demokratskiji svijet, kako je napravila poslije Drugog svjetskog rata u Europi s Marshallovim planom. Upravo zbog naše neprijeporne nadmoći morali bismo si priuštiti da ljudima s kojima dijelimo ovu zemaljsku kuglu, poklonimo veću pozornost. Ali to je izvan moći razmišljanja ljudi u Bijeloj kući. - Republikanci očito imaju dojam da im uspjeh daje za pravo: rat teče uspješno, gospodarstvo je opet u rastu, šok poslije 11. rujna je prevladan. Zašto dakle mijenjati mišljenje? = Prevelika dominacija izaziva otpor. Čak se i njemački ministar vanjskih poslova Joschka Fischer nedavno s pravom pobunio što SAD sa svojim saveznicima u Europi postupa kao s vazalima. Prije šest mjeseci Amerikanci su mogli računati na gotovo jednoglasnu solidarnost inozemstva, no taj je moralni kapital skoro potrošen. Politika američke vlade ili - ili polarizira, podupire ekstremna stajališta i time na koban način priprema tlo upravo onim terorističkim snagama kojima je jako stalo do daljnjeg raskola svijeta. - Bush je ipak prije nekoliko dana predložio povećanje pomoći za razvitak državama trećega svijeta za pet milijarda dolara. To vam nije dovoljno? = Taj sam prijedlog shvatio kao zavođenje na krivi put, što sam u Monterreyu i rekao. Ako paket pomoći pomnije pogledate, morate naime zaključiti da je obećana svota protegnuta na tri godine. Jako sam sretan što je predsjednik opet pridodao, tako da će se godišnja pomoć inozemstvu uistinu povećati za pet milijarda. To je dobar početak, no mjereno gospodarskim rezultatima, proračun SAD-a za pomoć unatoč tomu još uvijek je manji od bilo koje druge industrijske zemlje. - Gledaju li vaši znanci i prijatelji na Wall Streetu američku politiku slično kritički kao vi? = Ne mogu govoriti za Wall Street općenito, ali oni s kojima održavam kontakte, jako su zabrinuti zbog smjera kojim ide ova zemlja. Novi ratni obračun, možda čak i uz primjenu atomskog oružja, zadnje je što želi američki poslovni svijet. Ljudi su ipak sretni što burza ponovno privlači i što se opća poslovna klima očito razvedrava. - 'Tržišta su nemoralna', rekli ste nekoć. Možda je malo morala ipak dobro za posao? = Tržišta ne poznaju moral i to ih čini tako djelotvornima. Razlikovati između ispravnog i pogrješnog uvijek je zamršena priča kad se ide izvan proračuna šanse za dobitak. No ono što tržišni fundamentalisti rado previđaju, činjenica je da društva ne funkcioniraju kao tržišta, barem ne otvorena društva kakva želimo. Sve dok se radi o slobodnom prometu kapitala i roba, globalizacija je zacijelo prekrasna stvar. No ako promotrimo apstraktnija dobra poput zaštite okoliša, zdravstvene skrbi ili obrazovanja, bilanca uspjeha daleko je manje uvjerljiva. - To zvuči kao da ste se nedavno uvrstili u frontu protivnika globalizacije. = Protivnici globalizacije u mnogim točkama svoje kritike jednostavno imaju pravo. Ali vjerujem da griješe kad žele oslabiti postojeće financijske ustanove. Za kritičare globalizacije su međunarodni monetarni fond MMF, Svjetska banka i Svjetska trgovačka organizacija WTO pojam svega zla. Pri tomu previđaju činjenicu da su siromaštvo i bijeda uvijek posljedica bijedne politike na tim mjestima. O korumpiranim režimima u Africi čuje se čudno malo optužaba. - Što dakle predlažete? = Držim da je WTO sjajna konstrukcija. Ona naime ima moć progoniti pogrješno držanje donošenjem trgovačkih barijera i kaznenih carina. Ali dvije stvari su pogrješne. Prva: bogate zemlje iskorištavaju WTO za vlastite interese. Za robe iz trećega svijeta, primjerice poljoprivredne proizvode ili tekstil, tržišta industrijskih zemalja često su zatvorena, dok visoko specijalizirane robe iz Europe ili SAD-a u pravilu ne podliježu uvoznim ograničenjima. S druge strane WTO se za sada brine samo za slobodan promet trgovačkih proizvoda ali ne i za izvoz javnih roba kao što su standardi zaštite okoliša ili radna prava. - U svojoj upravo objavljenoj knjizi predstavili ste model za djelotvorniju financijsku pomoć trećem svijetu. Možete li nam je ukratko skicirati? = U središtu mojeg modela su tako zvana posebna prava povlačenja koja Međunarodni monetarni fond izdaje zemljama članicama kao neku vrstu dodatne monetarne pričuve. Predlažem novu dodjelu tih prava pod uvjetom da bogate zemlje svoje udjele daruju siromašnima. - I kakva je prednost toga? = Zemlje u razvitku mogle bi razvidno povećati svoje monetarne pričuve, što je žurno potrebno, jer praktički nemaju pristupa međunarodnim tržištima kapitala. Osim toga bi pomoć za razvitak neizravno rasla, jer bi svaka zemlja mogla svoja prava zamijeniti za program pomoći iz točno definiranog kataloga. O projektima iz tog kataloga odlučivao bi pak neovisni gremij stručnjaka, čime bi bilo zajamčeno da pomoć uistinu služi potrebitim zemljama a ne interesima zemalja donatora. - Ako ste u pravu sa svojim kritičkim prosudbama američke politike, tada vaš model globalne financijske razmjene nema dobre izglede. = Puno ovisi o tomu hoće li Bush javno glasovati protiv moje zamisli. Ako predsjednik ne zauzme jednoznačno stajalište, držim da prijedlog ima izgleda proći u kongresu. Mnogi demokrati drže moju zamisao dobrom. A republikance treba uhvatiti za njihovo opredjeljenje u vjeri koja djelotvornoj sućuti pridaje veliku vrijednost. - Možda biste jedan dio od 500 milijuna dolara koje svake godine dajete u svoje razne zaklade, trebali dati za lobistički rad u Washingtonu? = Budući da podupirem prijedlog zakona senatora Johna McCaina da se privatne donacije strankama i političarima jako ograniče, tu su mi na žalost vezane ruke. - Mogli biste i sami prijeći u politiku. = Stranački rad, držim, ne bi za mene bio prava stvar. Osim toga ne radim ništa drugo doli politiku kad pokušavam proizvesti javni pritisak. Sada sam predočio prijedlog za koji stručnjaci misle da je provediv. Ako ga u Washingtonu ne žele, mogu samo reći: molim lijepo, napravite boljega, ja čekam. Loptica je sada u drugom polju. Razgovor su vodili Jan Fleischhauer i Michaela Schiessl.