ZAGREB/WASHINGTON, 28. veljače (Hina) - NASA-in opservatorij Chandra otkrio je pulsirajuće žarište rendgenskih zraka na polarnim područjima gornjeg sloja Jupiterove atmosfere.
ZAGREB/WASHINGTON, 28. veljače (Hina) - NASA-in opservatorij
Chandra otkrio je pulsirajuće žarište rendgenskih zraka na
polarnim područjima gornjeg sloja Jupiterove atmosfere. #L#
Poznate teorije ne mogu objasniti ni pulsiranje ni položaj žarišta,
što je znanstvenike navelo da potraže novo objašnjenje.
"Položaj rendgenskog žarišta poništava postojeće objašnjenje
Jupiterovog rendgenskog zračenja pa više nismo sigurni kako
nastaje", kazao je Randy Gladstone s Istraživačkog instituta
Southwest u San Antoniu. "Izvor iona koji proizvode rendgenske
zrake mora biti mnogo dalje od Jupitera nego što se to dosad
vjerovalo."
Opservatorij Chandra je Jupiter promatrao 10 sati 18. prosinca
2000. kad je NASA-ina letjelica Cassini preletjela blizu tog
planeta na putu prema Saturnu. Promatranja su otkrila da većina
rendgenskih zraka dolazi iz pulsirajućeg žarišta koje se javlja na
fiksnoj lokaciji blizu sjevernog magnetskog pola Jupitera.
U tom su području tijekom prethodnih promatranja također
primijećene i infracrvene te ultraljubičaste emisije. Rendgenske
zrake pulsiraju 45 minuta, slično periodu visoko-frekventnih radio
pulsacija koje su otkrile NASA-ine letjelice Galileo i Cassini.
Auroru rendgenskih zraka blizu Jupiterovih polarnih regija
primijetile su i prethodne letjelice, ali znanstvenici nisu mogli
ustanoviti točnu lokaciju zraka. Prema prihvaćenoj teoriji zrake
proizvode energetski ioni kisika i sumpora koji se uskomešaju kad
nalete na vodik i helij u Jupiterovoj atmosferi. Ioni kisika i
sumpora - koji potječu s Jupiterovog mjeseca Ia - pune se energijom
dok cirkuliraju oko Jupiterove goleme mangetosfere, a neki padaju u
atmosferu na povratku u Iovu orbitu.
Chandrina sposobnost da točno odredi smještaj zraka pokazala je
kako je trenutačno prihvaćena teorija netočna, jer ioni iz
Jupiterovog magnetskog polja blizu Ia ne mogu dostići visoke
latitude gdje je primijećeno najviše zraka.
Međutim, i ovo opažanje ima svojih problema. Na velikim
udaljenostima potrebnim za ione - većim najmanje 30 puta od
Jupiterova radijusa - mjerenja letjelica su pokazala da nema
dovoljno energetskih iona kisika i sumpora da bi se objasnile
primijećene emisije rendgenskih zraka.
Jedna je mogućnost da su teški ioni među česticama koje polete s
površine Sunca kao solarni vjetar uhvaćene u vanjske regije
Jupiterovog magnetskog polja, a zatim su ubrzane i usmjerene prema
njegovom magnetskom polju. Jednom kad su uhvaćeni, ioni će skakati
naprijed-nazad, od pola do pola, u magnetskom polju, što bi moglo
objasniti pulsacije.
(Hina) jšk dgk