DNEVNI PREGLED BR. 42 28. VELJAČE 2002.

GLAS AMERIKE - VOA 27. II. 2002. Većina muslimana ne vjeruje da su Arapi izveli terorističke napade od 11. rujna ? javlja jutros USA Today, koji donosi rezultate najnovijeg istraživanja javnog mnijenja u islamskom svijetu. Anketu je provela organizacija Gallup u devet muslimanskih zemalja u prosincu i siječnju. Kako piše USA Today većina ispitanika opisala je Sjedinjene Države kao 'okrutne, agresivne, umišljene, arogantne i neobjektivne'. Unatoč izvješćima da je 15 od 19 izvršitelja napada od 11. rujna bilo iz Saudijske Arabije, samo 18 posto ispitanih vjeruje da su napade izvršili Arapi, a većina za napade okrivljuje Izrael, pa i same Sjedinjene Države. Samo 9 posto anketiranih vjeruje da je američka vojna akcija u Afganistanu opravdana. Pod naslovom 'Zapošljavanje stranih radnika frustrira Amerikance koji traže posao', jutrošnji Washington Post piše o velikom broju stranih kompjutorskih stručnjaka koji su ušli u zemlju da bi radili u američkim kompanijama kada je vladala velika potražnja za stranom visokostručnom radnom snagom. Na zahtjev američkih poslodavaca vlada je svojedobno povećala izdavanje viza H-1B koje omogućavaju poslodavcima da, u nedostatku domaćih, zaposle stručne strane radnike na najviše šest godina. Prema statistikama, sada takvih stranaca sa 'stručnjačkim vizama' ima preko 700 tisuća, a u međuvremenu je potražnja za kompjutorskim stručnjacima znatno pala. Pred večerašnju dodjelu glazbenih nagrada Grammy Christian Science Monitor piše o tekoćama s kojima se sučeljava američka glazbena industrija. Između ostaloga, kako piše bostonski dnevnik, mladi sve češće nalaze besplatnu glazbu na Internetu, pa prodaja albuma prilično brzo pada. Uz to mnoge velike zvijezde ? kao što su Billy Joel, Cheryl Crow, Dixey Chicks i Courtney Love ? prosvjeduju zbog, kako kažu, predugih i prestrogih ugovora s glazbenim kućama i tvrde da ih one tretiraju kao 'polurobove'. *** Je li američko gospodarstvo izišlo iz recesije? Prilog Barry Wooda. Američko gospodarstvo ušlo je u svoju prvu recesiju - razdoblje tzv. negativnog rasta - prije otprilike godinu dana, nakon što je duže vrijeme raslo ubrzanom stopom. No kako izgleda recesija je bila izuzetno blaga, pa stručnjaci drže kako je već okončana. Nacionalna udruga za poslovnu ekonomiku priopćila je da je nakon najdužeg razdoblja rasta američkog gospodarstva u povijesti uslijedilo razdoblje najkraće i najblaže zabilježene recesije. Trideset i pet analitičara ove udruge drži da je recesija vjerojatno završila u prosincu prošle godine. Predsjednik Nacionalne udruge za poslovnu ekonomiku Harvey Rosenblum, ujedno i zamjenik predsjednika Banke saveznih rezervi iz Dallasa, drži da se gospodarski rast nastavio tijekom četvrtog tromjesečja 2001. godine. = U to su tromjesečje uključeni listopad, studeni i prosinac. A tijekom listopada i studenog još smo uvijek na naslovnicama novina imali fotografije zrakoplova koji se zalijeću u nebodere. Imali smo stvarne i umišljene slučajeve bedrenice. Imali smo spore bedrenice pronađene u pošti visokih državnih dužnosnika i u pošti poznatih novinara. Ljudi su se bojali odlaska u mallove - trgovačke centre. I ako uzmete u obzir pozitivni rast tijekom tromjesečja u kojem imate ovakva dva mjeseca, mislim da to jako puno govori o temeljnoj otpornosti i snazi američkog gospodarstva. Mnogima će jamačno biti zanimljiva činjenica da jedna skupina iz privatnog sektora, a ne američka vlada, određuje kad gospodarstvo Sjedinjenih Država izlazi i ulazi u recesiju. Riječ je o šestočlanom tijelu - Nacionalnom uredu za gospodarska istraživanja - koje je tek u studenom objavilo da je recesija započela u ožujku. Isti panel je ovih dana priopćio kako još uvijek nije spreman objaviti da je recesija okončana. Stephen East glavni je ekonomist za brokersku tvrtku Friedman Billings ovdje pokraj Washingtona. = Nismo čuli od Nacionalnog ureda za gospodarska istraživanja da je recesija završila, naravno, ukoliko oni uopće dijele moje mišljenje da je okončana. Moje osobno mišljenje jest da je okončana vjerojatno u studenom ili prosincu. Ukoliko je to točno, recesija iz 2001. godine trajala je samo šest do osam mjeseci, što bi bila jedna od najkraćih zabilježenih recesija američkog gospodarstva. Ovaj će tjedan Ministarstvo trgovine objaviti svoje revidirano izvješće o ukupnom nacionalnom proizvodu za četvrto tromjesečje prošle godine. Očekuje se da će pokazati rast od otprilike 0,8 posto. Stephen East očekuje umjereni gospodarski rast od 2 do 3 posto ove godine. = Ono što očekujem jest - kako ja to zovem - oporavak u obliku slova 'U'. Ima mnogo toga pozitivnoga u gospodarstvu, što i kad bi se samo kratko pobrojalo, predstavlja jedan ogroman monetarni stimulans. Možemo očekivati značajno povećanje potrošnje savezne vlade ove godine; cijene energije padaju, i to je pozitivno za gospodarstvo, a vjerujem da je i korekcija roba na zalihama ušla u svoju završnu fazu. Gospodin East kaže da unatoč ovih pozitivnih događanja, postoje i ona negativna koja će ograničiti gospodarski rast. Među njima su visoka razina osobnih i poslovnih dugovanja, tromosti u gospodarstvima Europe i Japana i mogućnost još jednog vanjskog šoka, poput terorističkog napada od 11. rujna. Međunarodni monetarni fond i nekoliko drugih stranih analitičara očekuju da će ove godine gospodarski rast u Sjedinjenim Državama iznositi manje od jedan posto. (VOA) DEUTSCHE WELLE - DW 27. II. 2002. Pregled tiska Glavna tema komentara njemačkog tiska je natezanje oko zakona o useljavanju. 'Fraenkischer Tag' napominje da je pitanje doseljavanja u njemačkoj opterećeno emocijama. To je općepoznato, ali ne izvlače svi zaključak da to ne bi trebala biti tema predizborne kampanje. Naprotiv, neki drže doseljavanje sredstvom kojime će se podgrijati strasti birača, upozorava list. Aachener Nachrichten razmatra novi kompromisni prijedlog savezne vlade kojim ona pokušava postići suglasnost sa strankama oporbe oko zakona o doseljavanju. Daljnji kompromisi gotovo su nezamislivi ako zakon ima nekog smisla. Sad je CDU na redu. Odlučujuće pitanje glasi hoće li od toga raditi izbornu kampanju ili politiku. Kancelarski kandidat Stoiber sve će poduzeti da se u Bundesratu održi fronta odbijanja. Ako mu to uspije, naškodit će Njemačkoj, kako to stalno potvrđuju ekonomski stručnjaci. Ako pobijedi koalicija, onda on to mora shvatiti kao teški poraz na putu do kancelarske dužnosti. Za sada se ne može primijetiti da Stoiber vodi posebno mudru strategiju, zaključuje Aachener Nachrichten. Tema komentara u njemačkom tisku je i stanje na Bliskom istoku, prije svega mirovni prijedlog saudijskog princa Abdulaha. Tako Sueddeutsche Zeitung piše da u kojoj mjeri će saudijski plan zaista vrijediti ne ovisi o princu Abdulahu ili o suglasnosti Palestinaca, nego od ponašanja Izraela i Sjedinjenih Američkih Država. Plan predviđa da arapske zemlje priznaju Izrael i normalizira odnose s ovom zemljom u zamjenu za potpuno povlačenje s teritorija okupiranih tijekom blikoistočnog rata 1967. godine. Međutim, Izraelci sigurno neće pristati na povlačenje. Uzme li arapska liga ovaj plan u svoje ruke, što podrazumijeva da će Izraelu jamčiti sigurnost, možda se nešto i pokrene. Izraelski ministar vanjskih poslova Simon Peres je pozdravio plan, ali to još uvijek ne znači njegovo odobravanje, piše Sueddeutsche Zeitung. Frankfurter Allgemeine Zeitung raščlanjuje pozadinu saudijskog prijedloga mirovnog plana za Bliski istok. Saudijska Arabija i njen zaštitnik Amerika međusobno su se udaljili budući da na glavnog partnera u Perzijskom zaljevu valja više gledati kao na dio teškoća nego na dio rješenja u borbi protiv terorizma. Mnogima u Washingtonu sada smeta ono što su ranije zbog strateških i energetsko-političkih interesa tolerirali. To je korupcija, dvosmislenost i financiranje radikalnih islamista. Saudijska Arabija i Amerika nalaze se pred preispitivanjem svojih odnosa, zaključuje Frankfurter Allgemeine Zeitung. (DW) BRITANSKI RADIO - BBC 27. II. 2002. Pregled tiska "'The Times' na naslovnoj strani objavljuje članak svog dopisnika u Washingtonu o tome da Amerika nije uspjela skupiti dovoljno dokaza protiv pet stotina zatvorenika iz afganistanskog rata koje namjerava izvesti pred vojni sud. To priznanje Pentagona je veliki udarac za Sjedinjene Države koje su tvrdile da su zarobile važne pripadnike mreže Al-Qa'ida Osame bin Ladena i talibanskih vlasti, napominje novinar lista. Dužnosnici američkog ministarstva obrane kažu da unatoč činjenici da se tri stotine zatvorenika u Guantanamu na Kubi i nešto manje od dvije stotine u Afganistanu saslušava tjednima, a u nekim slučajevima i mjesecima, istražitelji ne raspolažu s dovoljno detalja da bi protiv bilo kojeg od njih mogli podići optužnicu pred vojnim sudom. U 'The Timesu čitamo i da Pakistan odbija Americi izručiti britanskog državljanina optuženog za organiziranje otmice i ubojstvo američkog novinara Daniela Pearla. Dvadesetosmogodišnjem Omaru Šeiku u Sjedinjenim Državama, ukoliko bude izručen, prijeti smrtna kazna, no pakistanski dužnosnici su odlučni u namjeri da mu se sudi u zemlji prije nego što razmotre osobni zahtjev predsjednika Busha za izručenje Omara. Svi listovi bilježe i ubrzanu diplomatsku aktivnost u povodu saudijske bliskoistočne mirovne inicijative koja je dobila i opreznu podršku predsjednika Busha. 'The Guardian' naglašava da inicijativa saudijskog prijestolonasljednika princa Abdule još nije formalno predstavljena, ali da je već izazvala veliki entuzijazam u Europi, dijelovima arapskog svijeta kao i među nekim Izraelcima. Izraelski premijer Sharon spreman je da se sastane sa saudijskim dužnosnicima kako bi razmotrili detalje plana. 'The Guardian' procjenjuje da je jedan od razloga za tako dobar prijam saudijskog mirovnog plana činjenica da je predstavljen u trenutku kad je Washington obustavio diplomatske napore na Bliskom istoku, čime je nastao diplomatski vakuum tijekom izrazito krvavog razdoblja palestinske pobune. 'The Financial Times' ističe da između Indije i Pakistana i dalje vlada velika napetost i naglašava da bi se vojno sučeljavanje vrlo lako moglo pretvoriti u oružani sukob. List podsjeća da su dvije strane na međusobnoj granici nagomilale gotovo milijun vojnika i prenosi upozorenje američkog veleposlanika u Delhiju, inače bliskog savjetnika predsjednika Busha, da je Washington i dalje vrlo zabrinut zbog mogućeg izbijanja rata, unatoč činjenici da su Indija u Pakistan u posljednje vrijeme ublažili međusobne optužbe i verbalne napade". (BBC) NJEMAČKA DIE WELT 28. II. 2002. Komu pripada Kavkaz? "Visoravan Pakisi na nedostupnoj granici između republike Gruzije i ruske pobunjeničke pokrajine Čečenije, teško je pronaći na zemljovidima. Kao stvorena je za skrovište partizanima. Rusi od vlade predsjednika Ševarnadzea u Tbilisiju zahtijevaju da tamo vojnim sredstvima uvede pravdu, jer će se u protivnom, kao i ranije, sami za to pobrinuti. Za moskovske interese na Kavkazu oduvijek vrijedi da je granica sigurna samo ako su na obje strane ruski vojnici. Amerikanci pretpostavljaju da su ostaci Al Kaide a možda i sam teroristički majstor u zimskom boravištu i da sada Gruzijcima daju vojnu potporu helikopterima i vojnim savjetnicima. Rusima ostaju pomiješani osjećaji. S jedne strane ruski ministar obrane, nedavno i na muenchenskoj konferenciji o sigurnosti, zahtijeva razumijevanje za rusko uplitanje u Gruziji, s druge strane je Kremlj zapadno razumijevanje vjerojatno zamišljao apstraktnije. Velika igra oko srednje Azije igra se od propasti Sovjetskog Saveza za naftu, plin i naftovode i plinovode srednje Azije. Rusi su operirali crnomorskom pokrajinom Abhazijom iz gruzijskog saveza država i pokušavaju zadobiti nadzor nad lukama Batumi i Ajarien. Američki pohod protiv velikog terorizma u cijeloj regiji traži vojne baze i saveznike. Rusko-američka intimnost, uspostavljena 11. rujna, sada je pred pitanjem komu pripada Kavkaz", drži Michael Stuermer. RUSIJA NEZAVISIMAJA GAZETA 27.II.2002. Gotovo 'sveopća mobilizacija' u Europi "Dva tjedna će trajati NATO-ove vojne vježbe u srednjoj Europi koje će započeti 1.III. Najveća vojna vježba u zadnje vrijeme provest će se pod sloganom 'Čvrsta odlučnost'. Operaciju će voditi zapovjednik Druge američke flote i NATO-ove atlantske flote admiral Cutler Dawson. No pod njegovim zapovjedništvom neće biti samo postrojbe zemalja članica Saveza. Zajedno s njima u vojnim će igrama sudjelovati i predstavnici Ukrajine, Estonije, Latvije, Litve, Uzbekistana, Finske, Austrije, Švedske, Bugarske, Rumunjske, Slovačke i Slovenije. U manevre će biti uključeno četrdeset tisuća vojnika, 140 ratnih brodova i 160 zrakoplova i helikoptera. To će biti među najvećim NATO-ovim vježbama 'na zemlji, na nebu i na moru'. Poput gotovo bilo koje vojne vježbe, 'Čvrsta odlučnost' provodi se pod blagozvučnom izlikom mirotvorstva, programa poput 'Partnerstvo za mir' i, dakako, borbe protiv terorizma. U svezi s potonjom, ističe se sudjelovanje specijalnih postrojba američkog morskog pješaštva i borbene skupine vojno-pomorske flote SAD-a koju predvodi nosač zrakoplova 'John F. Kennedy' koja će zatim poći u Perzijski zaljev. No službeno je zadaća vježbe uspostava mira u dvama kriznim područjima u Europi. U kontekstu vježbi, jedno je područje u blizini Norveške, u Sjevernom moru i u prolazu Skagerrak, gdje i počinju vježbe. Tu je riječ o odgovoru na napad na jednog člana saveza i međusobnoj pomoći između njegovih članova. Drugi dio scenarija zove se 'Operacija kao odgovor na krizu'. Prema njezinu zamislu, radnja se prenosi u vode Baltičkog mora, točnije na područje Poljske. Tu, u njezinim sjevernim područjima koji su nekada pripadali bivšoj Pomeraniji i Istočnoj Pruskoj, žive tobože dva nacionalna entiteta. Odvojili su se od isto tako fiktivne države 'Granice' i sada se bore između sebe. Jedan od njih moli za pomoć UN i NATO, i na pozornicu dolaze 'međunarodne snage' za uspostavu mira, uz veliko sudjelovanje američkog pješaštva i uz uporabu poljskih poligona. Sve se to mora događati u neposrednoj blizini ruske granice (Kalinjingradsko područje) i Bjelorusije. Čak i u vrijeme razvoja suradnje između RF-a i NATO-a izbor mjesta za provedbu velikih vježba ne može a da ne postavlja pitanja. Kao što je već pisao list 'NG', države Saveza ovih su dana završile s usuglašavanjem svojih stajališta o uvjetima tješnje suradnje s Rusijom, kojoj je predan odgovarajući dokument. Radi razgovora o njemu, u ožujku bi Moskvu trebao posjetiti zamjenik glavnog tajnika Guenter Altenburg. Riječ je o tomu da se sjednice po formuli '19+1' pretvore u takozvanu 'dvadesetoricu', gdje će predstavnik Moskve, 'kao i svi', sjediti za stolom, sudjelovati u rješavanju problema, a gdjekad i u donošenju odluka. One mogu biti u svezi s borbom protiv međunarodnog terorizma, rješavanjem kriza i izvanrednim stanjima u građanskoj sferi. Čak i uz nove prijedloge Saveza Moskvi koji idu za proširenjem partnerstva po formuli 'dvadesetorice', članovi NATO-a kane, u slučaju da se stajališta ne podudaraju, zadržati pravo donošenja jednostranih odluka i postupaka, bez obzira na argumente Rusije. Očito da će Savez na jesen u svoje redove opet primiti 5-6 novaka", piše Jevgenij Grigorjev. ITALIJA IL MANIFESTO 27. II. 2002. Američki motor? Ratni poslovi "Veliki manevri američke vojne industrije počeli su 22. veljače, najavom da je Northrop Grumman Corp.-a predložio kupnju Trw Inc.-a za 11,5 milijardi dolara. Na taj bi način Northrop, čije su kotacije porasle za 30 posto nakon 11. rujna, mogao prijeći sa četvrtog na prvo mjesto među ugovornim partnerima Pentagona. (...) Do prije deset godina Northrop Grumman bio je u osnovi zrakoplovna industrija. Njegov dragulj je strateški bombarder B-2 Spirit (najskuplji zrakoplov svijeta, vrijedan 2,2 milijarde dolara), koji je imao krštenje u ratu protiv Jugoslavije gdje je u 50 misija izbacio 700 precizno navođenih bombi. Nakon drugog uspjelog testa, izvršenog na afganistanskom poligonu, Pentagon će ih vjerojatno kupiti još 40, i pridodati ih 21 postojećem zrakoplovu. To je velika vjerojatnost, tajnik za zrakoplovstvo je James Roche, nekada izvršni direktor Northrop Grummana.(...) No Northrop gleda još više, u svemir, gdje se otvaraju, projektom proturaketnog 'štita', nove granice za profite zrakoplovnih industrija.(..) Istovremeno Northrop gleda dolje, u oceane, prošle je godine kupio Litton Industries, postavši najveći proizvođač ratnih brodova. Ima apsolutni monopol na nosače zrakoplove, i, s General Dynamicsom, jedna je od industrija koje monopoliziraju izgradnju nuklearnih podmornica. Vojna proizvodnja Northrop Grummana tako se širi od svemira do dubina oceana. Ta 'globalna obrambena tvrtka' (kako se sama naziva), s fakturiranih 18 milijardi dolara, 100.000 zaposlenih i poslovima u 44 države SAD-a i 25 drugih zemalja, sada nastoji osvojiti još terena preuzimajući Trw, industriju koja fakturira 17 milijardi dolara, ima 100.000 zaposlenih, i proizvodnju u 35 zemalja Sjeverne i Južne Amerike, Europi, Aziji i Africi. On što zanima Northrop je zračno-svemirski sektor Trw-a (ne onaj automobila kojega misli odvojiti), poglavito njegove laserske tehnologije, bilo za streljivo s preciznim navođenjem bilo za svemirske sustave. Trw ima još jedan sektor koji može koristiti Northropu: onaj 'službe lingvističke potpore', koja daje tisuće prevoditelja za vojsku SAD-a u raznim dijelovima svijeta. Organizira i seminare, primjerice na temu 'Kako postići ono što želite kod vaših bosanskih, hrvatskih ili srpskih sugovornika' (Trw Linguistic Support Sevices, 2002.). Vojnici to nauče u 2 sata teorije i 3 prakse. Dovoljno je 5 sati: uostalom, ako ostanu neshvaćeni imaju i druge argumente", piše Manlio Dinucci. LA STAMPA 27. II. 2002. Global, Baldassarova pravila "Naš je svijet sve ujedinjeniji, ali je i sve podijeljeniji. Nešto manje od 15 posto svjetskog stanovništva (oko jedne milijarde osoba) troši 80 posto resursa planeta. Uz ljude poput Billa Gatesa ili Sama Waltona, čiji osobni imetak prelazi brutto domaći prihod zemalja poput Turske, Nizozemske ili Tajlanda, dvije milijarde osoba nema vode, ni struje, ni telefona. (...) Hoće li doista novo globalno društvo znati naći rješenje za nepravde, siromaštvo, podjelu na sjever i jug svijeta? Prema ekonomistima hoće; sociolozi i pravnici naprotiv, općenito iznose mnogo opreznije, ako ne i uzbunjujuće, ocjene. A sa strane pravnika nedavno je u knjižare došla analiza Antonija Baldassarrea, umirovljenog predsjednika Ustavnog suda i novog predsjednika RAI- ija. To je učena i sadržajna knjiga, čiji se zaključci ukazuju sve od naslova: Globalizacija protiv demokracije. Jer pojava o kojoj se radi nas čupa iz zajednice koja nas je podigla, te nam dakle uzima identitet. Te zajedno s njime lišava nas našeg svojstva građanina, oduzimajući demokraciji njezine subjektivne baze. Jer se istodobno razbijaju i objektivna pravila demokracije, one sadržane u iskustvu pravne države: kao što pokazuju sudovi uspostavljeni ex post protiv državnika koji padaju u nemilost, i kao što uz to pokazuje i oksimoron 'humanitarnog rata', gdje je neprijatelj kriminalac, gdje su bombe policijska mjera. Jer kriza država krči put zakonu jačeg, sprječavajući svako očekivanje jednakosti. I jer, na kraju, sloboda bez ograničenja i pravila, kako je svojevremeno teoretizirao Karl Popper, pokazuje sklonost izokrenuti se u svoju protimbu, najnemilosrdniji autoritarizam. Eto, dakle, mračnog predviđanja: istog kojega smo čuli u Porto Alegreu, ili u nekim Papinim upozorenjima. A u tome mora biti istine, ako je novo tisućljeće bilo inaugurirano padom Twin Towersa, ako se globalizacije u međuvremenu pokazala kao globalni i trajni građanski rat. Od tuda dolazi naš osjećaj nemoći, osobne i kolektivne nesigurnosti. No nesigurnost, primjećuje Baldassarre, majka je autoritarizma. Upravo tako", piše Michele Ainis. FRANCUSKA LE MONDE 27.II.2002. Teška pitanja u svezi s nacionalnim manjinama u zemljama kandidatima "Postoje problemi od jučer i oni od danas. Europsko povjerenstvo ne želi ulaziti u stare prepirke kao što je protjerivanje njemačkih i mađarskih manjina iz Čehoslovačke 1945. 'Ne trebamo se izravno miješati. To su bolni događaji koji sežu puno dalje od početaka Unije', kaže visoki dužnosnik u Bruxellesu, za kojeg ti problemi nisu dio pregovora o ulasku istočnih zemalja u Uniju. Naprotiv, Bruxelles mora 'gurnuti nos' u te probleme ako se tiču stanja ljudskih prava u zemljama kandidatima, ili ako ove donose zakone koji nisu u skladu sa zajedničkim propisima Unije. Povjerenstvo je napose osjetljivo na sudbinu manjina. Prvo se pitanje tiče Mađarske koja je u lipnju 2001. prihvatila zakon prema kojemu se daju stanovita prava etničkim Mađarima izvan zemlje, napose pravo da mogu tri mjeseca u godini raditi u Mađarskoj. Rumunjska koja ima 1,8 milijuna Mađara, postavila je to pitanje u Vijeću Europe. Koncem 2001. Budimpešta se dogovorila sa susjedom i proširila pravo tromjesečnog rada u Mađarskoj na sve Rumunje, što je izazvalo buru u oporbi. Nikakav sporazum nije zaključen sa Slovačkom, gdje 560 tisuća Mađara čini deset posto puka, a najveći broj njih živi uz granicu. Predizborne kampanje u Mađarskoj i u Slovačkoj samo su pogoršale stvari. No, kaže jedan diplomat, 'mađarski zakon nije u skladu sa stečevinama EU-a i zato se nije mogao primijeniti u Austriji, i više neće vrijediti nakon proširenja'. Drugo se pitanje tiče manjina - uglavnom govornika ruskog jezika - u Estoniji (7 posto Rusa i 13 posto građana bez državljanstva) i u Latviji (23 posto bez državljanstva). Ove dvije baltičke zemlje morale su ublažiti svoje zakone koji su od govornika ruskog jezika zahtijevali da nauče njihov jezik kako bi se naturalizirali. 'Nakon preuzimanja obveza, koncem prosinca je zatvorena OESS-ova (Organizacija za europsku sigurnost i suradnju) misija', dodaje jedan diplomat koji je u biti optimist. No letonski izborni zakon prema kojemu, da bi netko bio izabran, mora savršeno vladati letonski jezikom, i dalje je diskriminatoran. Treće važno pitanje tiče se Roma koji više nisu nomadi, a ima ih od 6 do 8 milijuna. 'Nijedna se država ne brine za njih, za razliku od Mađara u Rumunjskoj', kaže europski dužnosnik. Oduvijek na rubu društva, oni su žrtve društvene i rasne diskriminacije. Zahvaljujući novčanoj pomoći EU-a, zemlje kandidati započele su, s više ili manje uspjeha, programe za integraciju. Vijeće Europe nedavno je osudilo Rumunjsku, dok je Povjerenstvo ohrabrilo Republiku Češku. Problem je još uvijek velik, a 'kada jednom budu članovi Unije, više nećemo imati mogućnost pritiska', brine se jedan dužnosnik", piše Arnaud Leparmentier. LE NOUVEL OBSERVATEUR 21.II.2002. Kada je Izetbegović nudio Hercegovinu Tuđmanu... "Bio je to grom iz vedra neba na Balkanu. Jacques Klein, američki diplomat, predstavnik Ujedinjenih naroda u Bosni i Hercegovini, iznio je početkom veljače u razgovoru za hrvatsku televiziju iznenađujuće otkriće. 'Početkom rata u Bosni i Hercegovini zbio se vrlo važan događaj kada je Izetbegović Štadašnji predsjednik BosneĆ ponudio Hercegovinu Špodručje na jugu BiH uglavnom naseljeno HrvatimaĆ Tuđmanu Štadašnjem predsjedniku susjedne HrvatskeĆ'. 'Ljudi to ne znaju, ali to je istina, istaknuo je g. Klein. Tuđman mi je to rekao, a Izetbegović potvrdio, izjavivši da je postupio tako jer je smatrao da je hrvatsko pitanje u Bosni ozbiljno pitanje. Prebacujući taj problem Tuđmanu mogli bismo lakše riješiti druge teškoće, rekao mi je Izetbegović. Što znači, komentirao je američki diplomat, da je ŠhrvatskiĆ puk u Hercegovini u datom povijesnom trenutku znao da ima izgleda da bude dio Hrvatske. Jedini razlog zbog kojeg se to nije ostvarilo je što je Tuđman htio dobiti još više za Hrvate', zaključio je UN-ov predstavnik. Znalo se da hrvatski predsjednik Franjo Tuđman ima planove s Bosnom i Hercegovinom i da bi ju rado podijelio sa srpskim predsjednikom Slobodanom Miloševićem. Znalo se također da je Alija Izetbegović, izložen sprskim napadima i jakom međunarodnom pritisku u rješavanju sukoba, zacijelo bio u kušnji da prihvati srpske i zapadne planove. To jest da 'pusti' bošnjačke enklave u istočnoj Bosni, uključujući Srebrenicu, u zamjenu za 'srpske' četvrti u Sarajevu. No to je bilo prvi put da se tako određeno razgovaralo o dragovoljnoj podjeli Bosne između Hrvata i Bošnjaka. U Sarajevu, Alija Izetbegović koji je u mirovini, nije opovrgnuo. U pismu koje je 6.II. objavio dnevnik 'Oslobođenje', priznaje: 'Točno je da sam u jednom razgovoru ponudio Tuđmanu zapadnu Hercegovinu. No ta ponuda nije bila ozbiljna'. Ponudu sam dao, kaže bivši bosanski predsjednik, 'kako bi Tuđman otkrio svoje prave nakane prema Bosni i Hercegovini'. Pokojni hrvatski predsjednik počeo je tada tražiti više: 'Htio je veći dio zapadne Hercegovine uključujući ŠgradoveĆ Mostar i Stolac. Tada sam se, nastavlja Izetbegović, nasmijao i odgovorio: 'Otkrili ste svoje nakane, gospodine Predsjedniče: ipak želite dio Bosne'. Time sam završio razgovor.' Je li Alija Izetbegović doista morao dati tu vrlo pogubnu 'ponudu' da bi doznao tajne nakane Franje Tuđmana? Kako god bilo, njegovu je inačicu nedavno pobio važan svjedok. Ivo Komšić, sadašnji predsjednik bosanskog Doma naroda, potvrdio je u razgovoru za hrvatski radio da je Izetbegović doista ponudio zapadnu Hercegovinu Franji Tuđmanu. Prema riječima Ive Komšića - bosanskog Hrvata koji je tijekom rata bio na bošnjačkoj strani - Nijemci su o Božiću 1993. organizirali mirovne pregovore u Bonnu kako bi zaustavili sukob između Hrvata i muslimanskih Bošnjaka. Komšić koji tvrdi da je bio posrednik između Izetbegovića i Tuđmana, kaže da je bosanski predsjednik prvo predložio Hrvatima 'paritetnu vladu između Bošnjaka i Hrvata u ujedinjenoj Bosni, a zatim konfederaciju s Hrvatskom'. Franjo Tuđman je odbacio tu 'idiotsku ponudu', držeći da Alija Izetbegović 'nudi nešto što nema, jer nadzire tek 10 do 12 posto područja'. Nakon tog odbijanja, Izetbegović je zatražio od Komšića da mu prenese novu ponudu: 'Reci mu da može uzeti Hercegovinu i neka nas ostavi na miru!' Posrednik tvrdi da taj prijedlog nije htio prenijeti Franji Tuđmanu. No kaže da je istu večer netko drugi to učinio u ime Alije Izetbegovića", piše J-B. N. AUSTRIJA APA 27. II. 2002. Busek: stan i posao glavni su problemi u Bosni "Problemi u potrazi za mjestom stanovanja i nedostatak radnih mjesta najveći su problemi ljudima u Bosni i Hercegovini. To je izjavio Gerhard Busek, koordinator za balkanski Stabilizacijski sporazum APA-i u četvrtak u prigodi desete obljetnice neovisnosti bivše jugoslavenske republike. 'I drugo što jamačno još nedostaje je razvitak sukladan ustavu, koji donosi više zajedništva'. 1. ožujka 1992. više od 60 posto Bošnjaka i Hrvata glasovalo je za neovisnost Bosne. 'Pretpostavka da postoji jedna zajednička vlada, vrlo je važna', naglasio je Busek. Od Daytonskoga sporazuma 1995. kojim je dokončan trogodišnji rat u zemlji, zemlja je podijeljena na bošnjačko- hrvatsku federaciju (51 posto) i Republiku srpsku (49) posto. Busek ustraje na vlastititoj inicijativi zemlje kako bi poboljšao sadašnje stanje. 'Na gospodarskom području, držim, treba vidjeti da nisu upućeni samo na pomoć izvana, nego da sve više postaju 'samonosivi'. Opskrbu energijom balkanski je koordinator nazvao problematičnom, kao i u velikim dijelovima Balkana. Osobito su pogođeni pokrajina Kosovo, Albanija i Makedonija. 'Aktualni problem energije odnosno struje držim općenitim problemom. Od ponedjeljka počinjemo usredotočeno postupati.' U mnogim dijelovima Balkana zbog nedostatne opskrbe stalno dolazi do iskapčanja struje koje potraje satima. O procesu bivšem jugoslavenskom predsjedniku Slobodanu Miloševiću, Busek se nije želio izjasniti. 'Vjerujem da se tu kod mnogo stvari prebrzo prosuđuje.' Drži ta je to preuranjeno. Milošević 'koristi svoju priliku, OK, ali zapravo se već sada jako puno priča', ipak: 'Postupak će trajati jako dugo'". Rekonstrukcija vlade u Hrvatskoj: nacionalno krilo HSLS-a ne vrhu "U Hrvatskoj predstoji značajna rekonstrukcija vlade. Tri vodeće glave socijalno-liberalnog HSLS-a, druge snage u vladi pet stranaka, trebaju biti zamijenjene. Sve ukazuje na to je da u unutarnjoj HSLS-ovoj borbi za vlast nacionalističko krilo oko bivšeg predsjedničkog kandidata, koji je od nedavno opet predsjednik stranke, Dražena Budiše opet na vrhu. To bi ponajprije u odnosu s međunarodnom zajednicom moglo izazvati poteškoće. Budiša bi trebao preuzeti položaj dosadašnjeg podpredsjednika vlade Gorana Granića koji se kao i ministar prometa Alojz Tušek izjasnio za izručenje generala Rahima Ademija i Ante Gotovine, optuženih za ratne zločine. Osim njih svoj pisaći stol mora isprazniti i ministar gospodarstva Goranko Fižulić. Rokada iznosi na svjetlo dana značajne razlike u shvaćanjima. O pitanju suradnje s UN-ovim sudom u Haagu bilo je silovitih proturječja s HSLS-om. Tušek na posljetku više nije bio član HSLS-a jer je zbog svojeg stajališta o suradnji s Haagom isključen iz svoje lokalne stranačke organizacije u Splitu. Granić je osim toga posrnuo i zbog svojeg oporbenog držanja prema Busdiši koji je početkom veljače izabran za šefa stranke. Pozadina spletaka unutar HSLS-a koje se sada silovito odražavaju na koaliciju socijaldemokratskog predsjednika vlade Ivice Račana (SDP), počiva na procesu koji buja već dvije godine. Prvotno su vlast poslije smrti utemeljitelja države Franje Tuđmana željeli podijeliti: Račan preuzima poslove vlade, Budiša preuzima Tuđmanovo nasljeđe kao predsjednik. No tada je Stipe Mesić pokvario te planove. Budiša je propao na izborima i kao šef druge snage u koaliciji ostao bez predsjedničkog položaja i bez mjesta u parlamentu. Posljedice su bili sporovi koji su u tijeku rasprave o suradnji Hrvatske s UN-ovim sudom (ICTY) u Haagu svršile prijevremenom Budišinom ostavkom na mjesto predsjednika stranke. Zatim je skrenuo na izrazito nacionalno-konzervativni smjer i silovito se protivio progonu Mirka Norca optuženog za ratne zločine i spremnosti Zagreba da Haagu izruči i druge hrvatske časnike. HSLS se sve više dijelio. Položaj zamjenika šefa vlade zauzeo je Goran Granić. Isto ni ministar obrane Jozo Radoš - kojega je Budiša početkom veljače porazio u borbi za stranačkog predsjednika - zbog učvršćenja vlastitog položaja nije imao interesa za Budišin ulazak u vladu. Račanu je pak ponajprije zbog vjerodostojnosti 'reformske vlade' vani, stalo da Goran Granić ostane u vladi. Tako je proteklih tjedana postalo jasno da bi Račan uz potporu liberala (LS), manjeg partnera u vladi, mogao pokušati Granića zadržati u vladi unutar SDP-ove kvote u vladi kao 'ministra bez portfelja' ili kao 'šefa resora za suradnju s ICTY-jem'. Na temelju koalicijskog sporazuma iz veljače 2000. SDP-u pripada najmanje sedam od ukupno 19 ministarskih položaja. HSLS ima pravo na četiri, ostatak poslije odlaska Istarskog demokratskog sabora (IDS) dijele seljačka stranka (HSS), narodna stranka (HNS) i liberali (LS). U slučaju ministra gospodarstva Goranka Fižulića razlozi smjene bili su prvenstveno objektivni. Kao vlasniku 'Magme', jednog od najznačajnijih veletrgovačkih koncerna u zemlji, predbacuje mu se sukob interesa. Činjenica da također slovi kao Budišin stranački protivnik, bila je tek presduna 'točka na i'. Ministar obrane Radoš i znanstvenik Hrvoje Kraljević koji se kao jedini član vlade izjasnio protiv izručenja hrvatskih generala, trebali bi ostati u vladi. Račan je međutim suzdržan u pogledu predodžba svojeg najvažnijeg partnera u vladi. Hrvatskoj izvještajnoj agenciji Hini za sada nije želio dati komentar."