IT-18. II. LA REPUBBLICA- AMERIČKI INTELEKTUALCI-RATNO PISMO

ITALIJA LA REPUBBLICA 18. II. 2002. Pismo iz Amerike u korist rata - Kome zvoni pravedni rat "Šezdeset američkih intelektualaca sastavilo je dokument u kojemu objašnjavaju svijetu, odobravajući ga, 'pravedni rat' kojega je SAD pokrenuo nakon atentata 11. rujna. Dok rat riskira proširiti se s talibanskog Afganistana na Irak Saddama Husseina (sastavnice, zajedno s Iranom i Sjevernom Korejom, 'osovine zla' koju je prokazao Bush), tekst kojega su u najvećem broju potpisali docenti uglednih sveučilišta, zaslužuje posebnu pozornost od strane Europljana, zbunjenih i često tjeskobnih pred perspektivom beskonačnog i neograničenog sukoba. Pismo iz Amerike izražava, na smislen način, prevladavajuću ideju hipersile na početku stoljeća. (...) Prevladavajući koncept je da u određenim slučajevima uporaba sile može biti ne samo moralno dopuštena, nego i moralno nužna, kao bi se odgovorilo na nasilje, mržnju, nepravdu. 'A to se događa danas'. (...) Europski čitatelj (svakako ovaj tko piše), bez problema prolazi većim dijelom dokumenta, bez uzbuđenja, štoviše dijeleći osnovne točke, zadovoljan što može još jednom pobrojati temeljne vrijednosti. No na određenoj točci spotakne se o paragrafe koji ga ostavljaju zbunjenim. A to su oni u kojima se tvrdi da teorija pravednog rata ne razmatra, ili gotovo neostvarivom, smatra proceduru međunarodnog odobravanja, jer bi se ova mogla pokazati samoubilačkom. Misli se, prirodno, na UN, 'blijedu imitaciju države', čije su institucije, osim što su svadljive, poznate po sporosti i neučinkovitosti. Temeljna ideja, prema kojoj se prije uporabe sile trebaju preispitati sve razumne i prihvatljive alternative, pa i kroz arbitraže, tako je redimenzionirana, ili čak i odbačena. (...) Ono što u biti smatra 60 intelektualaca s druge strane oceana je vrlo jednostavan i izravan temeljni koncept: pravedni rat mogu proglasiti samo Sjedinjene Države, pošto se njihovo djelovanje nadahnjuje neupitnim vrijednostima. Vrijednostima praćenim snagom koja akciji daje nužnu neophodnu brzinu. To se načelo snažno pojavljuje na političkoj razini. Za mnoge europske vlade govor o stanju nacije kojega je Bush održao 29. siječnja predstavljao je oštar i zabrinjavajući zaokret. Britanski konzervativac Chris Patten, europski povjerenik zadužen za odnose s inozemstvom govorio je o američkom 'unilateralizmu'. Potaknuta uspjehom, prilično brzim i bez teških gubitaka, ostvarenim u Afganistanu Bushova administracija daje naslutiti da bi mogla pravedan rat proširiti na 'osovinu zla', odnosno na tri nove zemlje. (...) Zaključujući svoje pismo iz Amerike, 60 intelektualaca obvezuje se što je više moguće žrtvovati kako bi se izbjegla iskušenja u koja može doći jedna nacija u ratu, posebice aroganciju i šovinizam. No zar usamljena akcije već ne trpi od tih poroka? Istovremeno 'svečano' izjavljuju da je od ključne važnosti dobiti pravedni rat, jer je to i odlučujuća borba za prava čovjeka. Da li samo one, Sjedinjene Države, utjelovljuju demokraciju?. Kao što kaže Englez Chris Patten, lako je supersili ponoviti greške koje su barem djelomice, u izvoru terorizma, odnosno sukoba u tijeku. Rat, makar i pravedan, sam ne proizvodi pravdu sposobnu umiriti duhove. Izostalo međunarodno odobrenje skraćuje vrijeme, ali umnožava podjele. A ako bi Clausewitz ponovno ozbiljno ušao u modu, moglo bi to podijeliti i europske saveznike", piše Bernardo Valli.