NJ 14. II. DPA: POJAČAVAJU SE PRIJEPORI IZMEĐU SAD I EU

NJEMAČKA DPA 14. II. 2002. "Novi Rim na rijeci Potomac" - supersila izaziva nelagodu "Već se dulje vrijeme govori o 'novom Rimu' na rijeci Potomac. Nije sporno tko je nakon završetka hladnog rata istinska sila u svijetu. Sporno je kako SAD koriste taj status i koliko je stvari doseg te sile. Otkada je na vlasti George W. Bush te otkada su napadi od 11. rujna pogodili živac SAD, kritičari se posebno glasno žale na imperijalnu aroganciju Bijele Kuće. Tko nije s nama, taj je protiv nas, glasi moto američkog predsjednika. On smatra da su SAD na čelu pokreta koji brani temeljne zapadne vrijednosti od 'zla'. Nijedna druga zemlja ne raspolaže tako opsežnim sredstvima za ispunjenje te zadaće. Bush je iznio prijedlog državnog proračuna za 2003. u opsegu od 2,13 bilijuna dolara. 379 milijardi od te svote namijenjeno je Pentagonu - procijenjeno je da je riječ o 40 posto ukupnih svjetskih izdvajanja za vojsku. 'Ta bi sredstva pretvorila SAD u jedinstvenog vojnog diva', piše Jim Hoagland u 'Washington Postu', govoreći o odvažnom posezanju za ovlasti koja podrazumijeva zapovijedanje jednom zemljom ali i cijelim svijetom. Spor oko Bushovih prijetnji Iraku, Iranu i Sjevernoj Koreji mogao bi prerasti u simbol rasprave o 'američkom ambicioznom političkom programu o zapovijedanju cijelom svijetu', napominje Hoagland. Već je danas taj 'div' u vojno-tehnološkoj sferi toliko nadmoćan svojim patnerima u NATO-u da ih gotovo više i ne treba pri vođenju ratova u udaljenim područjima, komentira Thomas Friedman u 'New York Timesu'. 'Je li to kraj NATO-a?', pita Friedman, ukazujući na impulse Busheve vlade, usmjerene na jednostrano djelovanje. 'Vjerujemo u multilateralizam', uvjerava Bushov čelni diplomat Colin Powell članove jednog kongresnog odbora. Prigovori 'intelektualnih krugova' da vlada ne konzultira svoje partnere daleko su od stvarnosti, tvrdi on i potom dodaje: 'Ako se međunarodna zajednica ne složi s nama, nećemo se ustručavati učiniti ono što je u našem interesu'. To je po riječima Powellova ravnatelja za političko planiranje Richarda Haassa najbolji 'multilateralizam a la Carte'. Politolog Helmut Sonnenfeldt s instituta Brookings ne vidi u tome ništa nova. Spremnost Washingtona na međunarodnu suradnju nikada nije išla tako daleko da bi spriječila snažne mjere u nacionalnom interesu, podsjeća on. I prethodna je vlada pod vodstvom Billa Clintona pozitivnije govorila o međunarodnom pristupu no što ga je koristila, tvrdi Sonnenfeldt. Većina stručnjaka za vanjsku politiku u glavnom gradu SAD ne skriva da SAD smatra nužnom u ulozi 'sile reda'. Česte su negativno obojene primjedbe o oklijevalima, cjepidlakama i kočničarima reformi u Europi. No, omiljena jela Bushovih pristaša na jelovniku 'a la Carte' odavno prelaze granice vlastite zemlje. Odbacivanje sporazuma o zaštiti klime iz Kyota i ugovora o ograničenju uspostave proturaketnih sustava, sklopljenog 1972. g. s Moskvom, navedeni su kao najeklatantniji primjeri nove komandoske politike koja ne pokazuje previše takta za osjetljiva međunarodna pitanja. Neki stručnjaci osporavaju privlačnost politike 'prijetnje i udara'. Richard Sokolsky i Joseph McMillan sa Sveučilišta za nacionalnu obranu preporučuju umjesto toga 'naoružavanje' u okviru pomoći za inozemstvo radi suzbijanja problema u samim korijenima. (...) Ne vjeruju baš svi da George W. Bush namjerava u ulozi svjetskog policajca grubo vitlati pendrekom po međunarodnoj areni. Iz unutarpolitičkih je razloga predsjednik nastupio oštro u svojim govorima ali neprekidno spominje i nužnost suradnje, smatra Helmut Sonnenfeldt. Pod nemirnom površinom širokih retoričkih gesti prisutan je visok stupanj suradnje, tvrdi on. U sve složenijem svijetu ni supersila ne može ostati usamljena, zaključuje Sonnenfeldt. Već prije 11. rujna nekadašnji je ministar vanjskih poslova Henry Kissinger kritizirao posredovanje američke politike prema inozemstvu. Bilo je 'taktičkih gluposti', ustvrdio je Kissinger. 'De facto priznanje naše hegemonije jenja', izjavio je za tjednik 'Newsweek' šampion realpolitike. I Helmut Sonnenfeldt, koji je u Kissingerovo doba radio u ministarstvu vanjskih poslova, zastupa takvo stajalište. Na obzoru se nazire tamni oblak otuđenja od stare vjerne Europe a aktualno stanje u odnosima 'negdje je između 'puno buke ni za što' i samrtne postelje', napominje Sonnenfeldt" na kraju članka Herberta Winklera.