NJ 16. II. SZ: ZLOČINCIMA-POLITIČARIMA TREBA SUDITI MEĐUNARODNI SUD

NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 16. II. 2002. Napad na imunološki sustav "Do ušiju zločinaca u vodstvima država i tirana širom svijeta dopirale su ovog tjedna iz Den Haaga proturječne poruke: iz suda za područje bivše Jugoslavije stigla im je loša vijest: moć ih neće učiniti imunima. Čak i šefovi država mogu biti izvedeni pred sud ako su počinili najteže zločine. Slobodan Milošević prvi je bivši predsjednik u povijesti koji mora odgovarati pred međunarodnim kaznenim sudom. Optimisti će tu činjenicu možda proglasiti početkom sumraka diktatora. Pesimisti će pak skrenuti pozornost na drugi sud sa sjedištem u Den Haagu - Međunarodni sud (MS) koji je nadležan za sporove među državama a stoluje u takozvanoj Palači mira. Otamo pak stiže vesela vijest za tirane: moć će vas ipak učiniti imunima. Šefovi država, šefovi vlada i ministri vanjskih poslova predstavljaju tabu za inozemne sudove čak i kada je u pitanju genocid. Naime, takvu je odluku MS netom donio u sporu između Konga i Belgije. Bruxelles je želio suditi bivšem kongoleanskom ministru vanjskih poslova zbog genocida nad Tutsijima ali to neće smjeti učiniti. Time je otpalo još jedno suđenje u Belgiji, koje su protiv izraelskog premijera Ariela Sharona pokrenuli preživjeli sudionici pokolja u Libanonu. U Belgiji su od optužnica zaštićeni i moćnici poput Fidela Castra i Sadama Huseina. Suprotni signali dva suda UN sa sjedištem u Den Haagu karakteriziraju previranja u međunarodnom pravu. Ranije je vladalo načelo suverene jednakosti među državama. Nitko nije smio suditi nikome. Predstavnici vlada uživali su status svetih krava kako ne bi ugrožavali slobodnu komunikaciju među državama. Prije određenog vremena počela prevladavati drugačija maksima: zaštita ljudskih prava. Načelo suvereniteta ne bi više trebalo biti zaštita za zločince iz čelništva država. Posljedice opisanog progresivnog stava su suđenje bivšem čileanskom diktatoru Augustu Pinochetu u Velikoj Britaniji i u Španjolskoj, pokušaji belgijskog pravosuđa da kazneno goni povrede ljudskih prava gdje god bile počinjene i rad na njemačkom međunarodnom kaznenom zakoniku sa sličnim ciljevima. MS je sada zakočio - ne i zaustavio - taj trend. On brani nacionalnim sudovima da sude stranim čelnim političarima. No, međunarodni su sudovi izuzeti iz te zabrane - imunološki sustav neće zaštititi političare od njih. Usprkos tome, borci za ljudska prava doživljavaju spomenutu presudu kao ozbiljan udarac. Ipak, ne mora biti tako. Strategija po kojoj bi neodređen broj nacionalnih sudova smio kazneno goniti moćnike širom svijeta bila je ispravna u prijelaznom razdoblju radi razbijanja tabua i podvrgavanja diktatora pritisku. No, na dulji rok rezultirala bi kaosom: europski sudovi možda bi odlučili kazneno goniti polovicu političke elite Trećeg svijeta dok bi islamski sudovi osuđivali američke čelnike a državni odvjetnici siromašnih zemalja vodili istrage protiv vlada 'izrabljivača'. Ukratko, politički sukobi bili bi premješteni u sudnice - nitko više nigdje ne bi bio siguran. Državnici bi mogli voditi svjetsku politiku još samo putem telefona ili elektronske pošte. Kako bi se to izbjeglo, visoki predstavnici država moraju biti zaštićeni pred sudovima drugih zemalja. Ako počine zločine poput genocida, ne spadaju pred belgijski ili njemački već pred međunarodni sud. Presuda MS-a mora rezultirati dosljednim praćenjem puta koji je utro sud za područje bivše Jugoslavije i uspostavom stalnog svjetskog suda. Na njegovoj se izgradnji već radi u Den Haagu. No, još mu uvijek prijeti velika opasnost. Upravo Amerika, nekoć istaknuti borac za ljudska prava, pruža danas ogorčeni otpor. Supersila ustraje na neograničenom suverenitetu. Dok se to ne promijeni, Milošević će ostati usamljen na optuženičkoj klupi", upozorava Stefan Ulrich.