NJ SZ 13. II.: SUĐENJE MILOŠEVIĆU NEĆE POTAKNUTI SUOČAVANJE S PROŠLOŠĆU

NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 13. II. 2002. Granice suda "Kucnuo je trenutak istine. Slobodan Milošević izveden je pred haaški sud za ratne zločince a početak suđenja s brojem spisa IT-02- 54 nesumnjivo je povijesni događaj. Naime, kada pred međunarodnim sudom prvi puta mora položiti račune jedan bivši šef države, na kocki je automatski puno više od krivnje pojedinog optuženog i pravde za žrtve. S tim sudskim procesom povezana su očekivanja o suočavanju s jednom epohom. Dakle, na kocki su i pravda pred poviješću a na koncu konca i presedan u međunarodnom pravu s ogromnim političkim posljedicama. Posrijedi nije samo obilan materijal već i veliki teret za proces čak i ako se procjenjuje da bi mogao potrajati dvije do tri godine. Suci će se teško osloboditi pretjerano velikih očekivanja vezanih za to suđenje i u tome se uz dobre izglede krije i opasnost, Naravno, moraju se ograničiti na dokazivanje osobne krivnje optuženog za ubijanje tisuću i protjerivanje milijuna ljudi na Balkanu. No, mnogo će se toga oteti pravnoj analizi a očekivanja će biti iznevjerena. Što, dakle, može suđenje donijeti? Podastrte su činjenice - s jedne strane vage nalazi se 10.000 mrtvih i 170.000 deportiranih nesrba u Hrvatskoj; 200.000 mrtvih i dva milijuna protjeranih u Bosni; 10.000 mrtvih i 800.000 protjeranih na Kosovu. S druge strane nalazi se život Slobodana Miloševića koji je u vrijeme počinjenih zlodjela devedesetih godina prošlog stoljeća bio prvo srpski a potom i jugoslavenski predsjednik. Nema sumnje da su tijekom balkanskih ratova koje je potpirio Beograd Srbi ali i ostale strane počinili zlodjela, da su počinili zločine. No, u sudnici valja u 66 egzemplarnih točaka optužnice milimetar po milimetar skicirati vezu između Miloševića i žrtava. Ta će zadaća vjerojatno biti najjednostavnija u slučaju Kosova gdje su zločini počinjeni izravno na njegovom državnom teritoriju te gdje je Milošević kao predsjednik funkcionirao i kao vrhovni vojni zapovjednik. U Hrvatskoj i u Bosni ljudi kova Ratka Mladića i Radovana Karadžića predvodili su srpske postrojbe i vjerojatno će biti daleko teže dokazati trag koji vodi prema Beogradu. Naime, u tim će slučajevima minuciozni pravni filigranski rad biti suočen s monstruoznim političkim prigovorom o pravdi pobjednika. Danas je Milošević optužen kao počinitelj genocida u Bosni ali vrlo skoro nakon tog genocida, koji je 1993. bio povod za stvaranje današnjeg suda, bivši je jugoslavenski predsjednik u studenom 1995. bio slavljen kao jamac daytonskog sporazuma o miru u Bosni. Ta dva elementa bit će nepodudarna i bit će ih moguće objasniti samo diplomatskom oportunošću. Optuženi će maskimalno iskoristiti to nesuglasje u obrazloženjima tadašnjih zbivanja. U sudskom procesu nastupat će kao i u cijelom svom političkom životu. Iz navodne uloge žrtve konstruirat će tezu o opravdanosti napada: Milošević kao suvremeni knez Lazar. Bio je to srpski junak koji je 1389. pao na Kosovu i time udario temelje mitu o žrtvi. Taj je pak mit oduvijek spretno koristio njegov samozvani suvremeni nasljednik. Na tom će tlu Milošević i ovaj puta uzgojiti svoje sjeme. Posljednji mjeseci pokazali su da od haaškog suđenja ne treba očekivati ozbiljan poticaj za srpsko suočavanje s vlastitom prošlosti. Milošević je povijest, izjavljuje srpski premijer Zoran Đinđić. Vjerojatno je riječ o potisnutoj, zaboravljenoj povijesti koja neće biti spomenuta, primjerice, u novom srpskom udžbeniku iz povijesti. Dakle, suđenje može samo dokončati to poglavlje povijesti pravednom presudom. Teško da će biti moguće suočiti se s poviješću. Još su pak manji izgledi za vraćanje kotača povijesti unazad. Milošević i njegova politika utjelovljuju razbuktavanje međunacionalnih sukoba na Balkanu a duh etničke zablude ne može baš tako brzo biti vraćen u bocu. Tijekom deset godina rata žrtava i zločinaca bilo je na svim stranama a njima će se pridružiti i novi - na Kosovu, u Makedoniji, u Bosni. Miloševićeva je ostavština zona nestabilnosti usred Europe. Na nesreću, šansa za novi početak u toj regiji ugrožena je drugim zbivanjima na svjetskoj političkoj pozornici. Balkan je prošlost. Danas se svijet bori protiv terora. Jednostavna računica pokazuje da će potreban novac i vojnici za tu borbu biti srednjoročno povučeni s balkanskog računa. Iznevjerena je još jedna nada: prije 11. rujna suđenje Miloševiću uistinu je moglo biti smatrano presedanom. Svijet je jednoglasno smatrao da zločinima protiv civilizacije mora suditi sud UN. Amerika je u međuvremenu istupila iz te fronte a spor oko zatočenika na Guantanamu baca svoju sjenu i na haaško suđenje", upozorava Peter Muench.