IT-US-supersila, terorizam-Politika-Terorizam IT-1.II. AVVENIRE- BUSH, AMERIKA, TERORIZAM ITALIJAAVVENIRE1. II. 2002.Posljednji Bushov govor"Što se promijenilo nakon 11. rujna? Na pitanje koje je postavio list 'Critique
internationale' analitičar Roger De Weck odgovara: 'S goleme nevjerojatne opasnosti nuklearnog rata, prešli smo na veliku moguću opasnost, odnosno, primjerice, uporabu bioloških i kemijskih oružja'. Uporaba koja ne isključuje, u okviru takozvanog masovnog terorizma, pribjegavanje razmjerno malim nuklearnim oružjima ili napadima na nuklearne centrale, s posljedicama, precizira Pierre Hassner, u istom francuskom listu, 'mnogo većim od onih Černobila'.Od te uvjerljive dijagnoze izgleda da je krenuo i George W. Bush u središnjoj temi svojega govora Kongresu, odnosno od odlučnosti Sjedinjenih Država da ustraju na 'ratu protiv terora'. Zabrinjava činjenica da takva dijagnoza može predstavljati formalnu pretpostavku, jednom kada se zaključi afganistansko poglavlje, šireg i novog američkog angažmana. Toliko širokog i novog da izlaže riziku ne samo sadašnju međunarodnu koaliciju, nego i veze Sjedinjenih Država s tradicionalnim prijateljima, poput Velike
ITALIJA
AVVENIRE
1. II. 2002.
Posljednji Bushov govor
"Što se promijenilo nakon 11. rujna? Na pitanje koje je postavio
list 'Critique internationale' analitičar Roger De Weck odgovara:
'S goleme nevjerojatne opasnosti nuklearnog rata, prešli smo na
veliku moguću opasnost, odnosno, primjerice, uporabu bioloških i
kemijskih oružja'. Uporaba koja ne isključuje, u okviru takozvanog
masovnog terorizma, pribjegavanje razmjerno malim nuklearnim
oružjima ili napadima na nuklearne centrale, s posljedicama,
precizira Pierre Hassner, u istom francuskom listu, 'mnogo većim od
onih Černobila'.
Od te uvjerljive dijagnoze izgleda da je krenuo i George W. Bush u
središnjoj temi svojega govora Kongresu, odnosno od odlučnosti
Sjedinjenih Država da ustraju na 'ratu protiv terora'. Zabrinjava
činjenica da takva dijagnoza može predstavljati formalnu
pretpostavku, jednom kada se zaključi afganistansko poglavlje,
šireg i novog američkog angažmana. Toliko širokog i novog da izlaže
riziku ne samo sadašnju međunarodnu koaliciju, nego i veze
Sjedinjenih Država s tradicionalnim prijateljima, poput Velike
Britanije. (...)
U svakom slučaju, jedna je stvar međunarodni terorizam, a druga
'razbojničke države', koja bi svaka zasluživala drugačiju ocjenu i
odnos. Sumarno objedinjavanje tri države u jedan skup čini se
pojednostavljujućim, i prijeti Sjedinjenim Državama gubitkom
starih i novih saveznika u Europi, Bliskom istoku, Aziji.
Francuska, Jordan i Australija jučer su izrazile zabrinutost i
distance glede predsjednikovih izjava. Kina, mada se približila
SAD-u priključujući se protuterorističkoj kampanji, govorila je 'o
jeziku kojega ne dijeli'. Engleski 'Times' piše da europske vlade
koje su nastojale održati bliske kontakte bilo sa SAD-om, bilo s
Iranom i Irakom, 'moraju sada izabrati između nepomirljivih
opcija'. U svim međunarodnim komentarima čita se zabrinutost da je
Washington odlučio, pa i pod cijenu da jednostrano nastavi dalje,
spojiti borbu protiv terorizma s rušenjem opasnih režima.
Bush je poslao upozorenje: 'Neke će vlade pokazati suzdržanost. No
ako one odbiju djelovati, mi Amerikanci prijeći ćemo na akciju'.
Nadajmo se da se radi o retoričkoj figuri, a ne o neopozivoj
političkoj odluci. Bilo bi dobro da međunarodna zajednica odmah
učini ono što misli, primjerice požurujući Ujedinjene narode da
naprave službenu definiciju 'terorizma', i načina za borbu protiv
njega, što je bio glasan zahtjev mnogih zemalja, uključujući i
islamske, nakon 11. rujna, a koja je potom završila u limbu. U
odsutnosti jasnih definicija i koliko god je moguće čvrstih
pravila, 'teroristička' dozvola može se slobodno uporabiti protiv
bilo kojeg protivnika, i opravdati, u gotovo općoj šutnji, bilo
kakvo nasilje. To je već učinila Rusija (u Čečeniji). Učinila je to,
i čini, Kina (na Tibetu, u Xianjangu). SAD bi bio u neskladu s tim
popisom", piše Elio Maraone.