IT-31. I. AVVENIRE- SAD I BLISKI ISTOK

ITALIJA AVVENIRE 31. I. 2002. Amerika ne može prijeći preko Bliskog istoka "Govor predsjednika Busha o stanju države sadrži još jedno oštro upozorenje vladama (Iran, Irak, Sjeverna Koreja) koje su na različite načine pod sumnjom da podržavaju terorizam, no ne najavljuje skore vojne inicijative protiv njih. Dok izgleda da završava kampanja oslobođenja Afganistana od talibana, ona ostavlja, i nakon očekivanog govora, osjećaj nedorečenosti u međunarodnom životu. Riskira se smanjiti budna zajednička pozornost uspostavljena atentatima 11. rujna. Kao i svijest o problemima koje čovječanstvu nosi širenje i produbljivanje jednog, makar i po sebi pozitivnog, procesa poput globalizacije. Bilo bi riskantno zaboraviti kako je žurno angažirati se na poboljšavanju spoja koji bi trebao držati međunarodni život, sa ciljem da se suoči s otvorenim krizama i pozabavi, postupno ali bez odlaganja, s velikim pitanjima razvoja, bolesti gladi. Na to nas podsjeća, na žalost, dramatična rastuća apsurdna, okrutna borba u tijeku između Izraelaca i Palestinaca, na koju se posebice Europska Unija, počevši od njene mediteranske sastavnice, ne treba naviknuti.(...) Izraelsko-palestinski scenarij, sve u svemu, može se, štoviše mora, ponovno početi kretati iz sukoba bez izlaza: niti jedna nada u mir ne smije biti napuštena, a kazna za to bi bile teške posljedice u cijelom arapskom svijetu. Talijanski premijer već dugo jasno na umu ima da je za prevladavanje krize nužno Palestincima i njihovim susjedima otvoriti konkretne perspektive gospodarskog razvoja. Berlusconi ih je definirao u novom Marshalovom planu. U tom pravcu se već dugo pokrenula Europska Unija, počevši od Konferencije u Barceloni, ne uspjevši, međutim, s najava prijeći na realizacije. Nužno je i žurno da Europska Unija jedinstvenim glasom o tim pitanjima govori s Washingtonom. I Moskva, Arapska liga i, očito, Ujedinjeni narodi (počevši od njihovih agencija smještenih u Rimu, za područje poljoprivrede i prehrane) imaju ključnu ulogu; nužno je pokrenuti bez daljnjih odgoda taj teški, ali konkretan, mirovni napor. Bushova Amerika mora shvatiti da usamljenički put unilateralnog vodstva svijeta od strane jedine preostale supersile samo vodi izolaciji pred terorizmom, a iz koje je u tragičnim trenucima prošlog rujna odmah osjetila potrebu izaći.", piše Bruno Bottai.