FILTER
Prikaži samo sadržaje koji zadovoljavaju:
objavljeni u periodu:
na jeziku:
hrvatski engleski
sadrže pojam:

IT-29.AVVENIRE-SAD I RUSIJA

IT-US-RU-supersile-Politika IT-29.AVVENIRE-SAD I RUSIJA ITALIJAAVVENIRE29. I. 2002.SAD-Rusija: sukobiti se, a ne reći zbogom"Prolazni oblaci ili nadolazeća oluja? Sitna gunđanja ili želja za svađom? Sve u svemu, nakon medenog mjeseca nastalog u ime zajedničke borbe protiv islamskog terorizma i talibana, je li brak između SAD-a i Rusije upravo započeo, s fiziološkim poteškoćama, ili se već tone u mržnju? Jer znakova uznemirenosti sada uopće ne nedostaje. SAD, nakon što je riješio vojni aspekt ekspedicije u Afganistanu, otklonio je gotovo sve osmijehe. (...)Kremlj reagira. Vlada, posljednji Ilja Klebanov, dopredsjednik i odgovorni za vojno-industrijski kompleks, optužuje SAD da 'želi nadmoć kako bi vladao svijetom u budućnosti'. To su samo riječi, Moskva se ne može suprotstaviti američkoj tehnološkoj nadmoći. No argument je jedan od onih 'zločestih', odražava jednu po svijetu proširenu sumnju, i postavlja Rusiju na čelo jedne hipotetske fronte zemalja koje nisu spremne pognuti glavu. Putin se, uz to, koristi nekim jakim uporištima. Odnosi s mnogim islamskim zemljama su u snažnom usponu. Solidna je nazočnost (25000 ljudi samo u Tadžikistanu) u središnjoj Aziji: Putin je kazao da će američke
ITALIJA AVVENIRE 29. I. 2002. SAD-Rusija: sukobiti se, a ne reći zbogom "Prolazni oblaci ili nadolazeća oluja? Sitna gunđanja ili želja za svađom? Sve u svemu, nakon medenog mjeseca nastalog u ime zajedničke borbe protiv islamskog terorizma i talibana, je li brak između SAD-a i Rusije upravo započeo, s fiziološkim poteškoćama, ili se već tone u mržnju? Jer znakova uznemirenosti sada uopće ne nedostaje. SAD, nakon što je riješio vojni aspekt ekspedicije u Afganistanu, otklonio je gotovo sve osmijehe. (...) Kremlj reagira. Vlada, posljednji Ilja Klebanov, dopredsjednik i odgovorni za vojno-industrijski kompleks, optužuje SAD da 'želi nadmoć kako bi vladao svijetom u budućnosti'. To su samo riječi, Moskva se ne može suprotstaviti američkoj tehnološkoj nadmoći. No argument je jedan od onih 'zločestih', odražava jednu po svijetu proširenu sumnju, i postavlja Rusiju na čelo jedne hipotetske fronte zemalja koje nisu spremne pognuti glavu. Putin se, uz to, koristi nekim jakim uporištima. Odnosi s mnogim islamskim zemljama su u snažnom usponu. Solidna je nazočnost (25000 ljudi samo u Tadžikistanu) u središnjoj Aziji: Putin je kazao da će američke postrojbe koje su došle u Uzbekistan, Kirgistan, Tadžikistan i Kazahstan 'ostati kratko', a general Franks, čelnik operacije 'Trajni mir', morao je to potvrditi. Na kraju postoji i sporazum između Rusije i Irana, s dobavom nuklearnog materijala. Bijela kuća je uznemirena radi geostrateških razloga, obzirom da je šutnja-pristanak Teherana dosta utjecao na afganistansko pitanje, a osovina Teheran-Moskva mogla bi se pokazati kobnom u odlučivanju sudbine Kaspijskog mora, s njegovim rezervama plina i nafte. Ali i radi načelnih razloga; nije li Iran, sa Sjevernom Korejom i Irakom, jedna od onih 'rogue states' (otpadničkih država), od kojih se Sjedinjene Države žele zaštiti svemirskim štitom? Problema ne nedostaje i oni su konkretni, no možda je ispravno ne dramatizirati. Ili, točnije, mirno prihvatiti činjenicu da između SAD i Rusije može doći samo do ujedinjavanja interesa. (...)", piše Fulvio Scaglione.

VEZANE OBJAVE

An unhandled error has occurred. Reload 🗙