IT-US-RU-supersile-Politika IT-29.AVVENIRE-SAD I RUSIJA ITALIJAAVVENIRE29. I. 2002.SAD-Rusija: sukobiti se, a ne reći zbogom"Prolazni oblaci ili nadolazeća oluja? Sitna gunđanja ili želja za svađom? Sve u svemu, nakon medenog mjeseca
nastalog u ime zajedničke borbe protiv islamskog terorizma i talibana, je li brak između SAD-a i Rusije upravo započeo, s fiziološkim poteškoćama, ili se već tone u mržnju? Jer znakova uznemirenosti sada uopće ne nedostaje. SAD, nakon što je riješio vojni aspekt ekspedicije u Afganistanu, otklonio je gotovo sve osmijehe. (...)Kremlj reagira. Vlada, posljednji Ilja Klebanov, dopredsjednik i odgovorni za vojno-industrijski kompleks, optužuje SAD da 'želi nadmoć kako bi vladao svijetom u budućnosti'. To su samo riječi, Moskva se ne može suprotstaviti američkoj tehnološkoj nadmoći. No argument je jedan od onih 'zločestih', odražava jednu po svijetu proširenu sumnju, i postavlja Rusiju na čelo jedne hipotetske fronte zemalja koje nisu spremne pognuti glavu. Putin se, uz to, koristi nekim jakim uporištima. Odnosi s mnogim islamskim zemljama su u snažnom usponu. Solidna je nazočnost (25000 ljudi samo u Tadžikistanu) u središnjoj Aziji: Putin je kazao da će američke
ITALIJA
AVVENIRE
29. I. 2002.
SAD-Rusija: sukobiti se, a ne reći zbogom
"Prolazni oblaci ili nadolazeća oluja? Sitna gunđanja ili želja za
svađom? Sve u svemu, nakon medenog mjeseca nastalog u ime
zajedničke borbe protiv islamskog terorizma i talibana, je li brak
između SAD-a i Rusije upravo započeo, s fiziološkim poteškoćama,
ili se već tone u mržnju? Jer znakova uznemirenosti sada uopće ne
nedostaje. SAD, nakon što je riješio vojni aspekt ekspedicije u
Afganistanu, otklonio je gotovo sve osmijehe. (...)
Kremlj reagira. Vlada, posljednji Ilja Klebanov, dopredsjednik i
odgovorni za vojno-industrijski kompleks, optužuje SAD da 'želi
nadmoć kako bi vladao svijetom u budućnosti'. To su samo riječi,
Moskva se ne može suprotstaviti američkoj tehnološkoj nadmoći. No
argument je jedan od onih 'zločestih', odražava jednu po svijetu
proširenu sumnju, i postavlja Rusiju na čelo jedne hipotetske
fronte zemalja koje nisu spremne pognuti glavu. Putin se, uz to,
koristi nekim jakim uporištima. Odnosi s mnogim islamskim zemljama
su u snažnom usponu. Solidna je nazočnost (25000 ljudi samo u
Tadžikistanu) u središnjoj Aziji: Putin je kazao da će američke
postrojbe koje su došle u Uzbekistan, Kirgistan, Tadžikistan i
Kazahstan 'ostati kratko', a general Franks, čelnik operacije
'Trajni mir', morao je to potvrditi. Na kraju postoji i sporazum
između Rusije i Irana, s dobavom nuklearnog materijala. Bijela kuća
je uznemirena radi geostrateških razloga, obzirom da je
šutnja-pristanak Teherana dosta utjecao na afganistansko pitanje,
a osovina Teheran-Moskva mogla bi se pokazati kobnom u odlučivanju
sudbine Kaspijskog mora, s njegovim rezervama plina i nafte. Ali i
radi načelnih razloga; nije li Iran, sa Sjevernom Korejom i Irakom,
jedna od onih 'rogue states' (otpadničkih država), od kojih se
Sjedinjene Države žele zaštiti svemirskim štitom?
Problema ne nedostaje i oni su konkretni, no možda je ispravno ne
dramatizirati. Ili, točnije, mirno prihvatiti činjenicu da između
SAD i Rusije može doći samo do ujedinjavanja interesa. (...)", piše
Fulvio Scaglione.