US-CN-RU-savez-Obrana-Diplomacija-Oružani sukobi-Ratovi WT 16.1. KOALICIJA ZA BORBU PROTIV TERORIZMA- ČUDNA SVITA SJEDINJENE DRŽAVETHE WASHINGTON TIMES16. I. 2002.Koalicija za borbu protiv terorizma- čudna svita"Gledajući šaroliku
koaliciju koju je SAD okupila u ratu protiv terorizma, čovjek se mora zapitati nećemo li se u jednom trenutku naći u dvojbi s kojom je bio suočen Groucho Marx, koji nije želio biti član kluba koji ga je želio primiti za člana. Iako je imati saveznike koji dijele naše nacionalne interese i naše demokratske vrijednosti neophodno čak i za jedinu preostalu supersilu, okupljanje oportunističkih parazita nije. Ovo posebice vrijedi u slučajevima u kojima ne postoji nikakav bitan razlog zbog kojega bismo američke principe trebali podrediti u ime neke strateške koristi, što se, nažalost, može dogoditi. Ovo je središnje pitanje upravo objavljenog Svjetskog izvješća za 2002. godinu, koji je objavio 'Human Rights Watch', i postavlja pitanja kojima se vrijedi pozabaviti, a na neke od kojih nema lakih odgovora. 'Dok se mnoge svjetske vlade pridružuju borbi protiv al Qaide, suočeni su s ključnim izborom. Moraju odlučiti hoće li im ova bitka pružiti priliku da još jednom potvrde svoju predanost principima
SJEDINJENE DRŽAVE
THE WASHINGTON TIMES
16. I. 2002.
Koalicija za borbu protiv terorizma- čudna svita
"Gledajući šaroliku koaliciju koju je SAD okupila u ratu protiv
terorizma, čovjek se mora zapitati nećemo li se u jednom trenutku
naći u dvojbi s kojom je bio suočen Groucho Marx, koji nije želio
biti član kluba koji ga je želio primiti za člana. Iako je imati
saveznike koji dijele naše nacionalne interese i naše demokratske
vrijednosti neophodno čak i za jedinu preostalu supersilu,
okupljanje oportunističkih parazita nije. Ovo posebice vrijedi u
slučajevima u kojima ne postoji nikakav bitan razlog zbog kojega
bismo američke principe trebali podrediti u ime neke strateške
koristi, što se, nažalost, može dogoditi.
Ovo je središnje pitanje upravo objavljenog Svjetskog izvješća za
2002. godinu, koji je objavio 'Human Rights Watch', i postavlja
pitanja kojima se vrijedi pozabaviti, a na neke od kojih nema lakih
odgovora.
'Dok se mnoge svjetske vlade pridružuju borbi protiv al Qaide,
suočeni su s ključnim izborom. Moraju odlučiti hoće li im ova bitka
pružiti priliku da još jednom potvrde svoju predanost principima
ljudskih prava ili novu priliku da ih se ignorira. Moraju utvrditi
je li ovo trenutak u kojem treba prigrliti vrijednosti koje
upravljaju sredstvima i ciljevima, ili isprika da se sredstva
podrede ciljevima', pišu autori. 'Nažalost, ponašanje koalicije za
sada ne obećava mnogo.'
U danima i tjednima koji su uslijedili nakon terorističkog napada,
mogla se zapaziti i određena količina vlastitog interesa u
izražavanju suosjećanja i podrške iz zemalja diljem svijeta.
Najbesramniji primjer oportunizma svakako je zimbabveanski
predsjednik Robert Mugabe, koji je napad na svoje kritičare u tisku
prikazao kao napad na pristalice terorizma. I nikako nije jedini
despot koji je došao na ovu zamisao.
Rusija i Kina, zemlje s kojima je Bushova vlada nakon 11. rujna
zasnovala odnos koji naprosto cvate, požurile su povući paralele s
vlastitim brutalnim racijama koje provode unutar svojih zemalja, u
Čečeniji i kineskoj pokrajini Xinjiang. Strategija je bila
posebice uspješna u Rusiji, koju je predsjednik Bush hvalio u
studenom, na summitu u Crawfordu, zbog napretka u poštivanju
ljudskih prava i demokratskih principa. U intervjuu s 'The
Washington Times'-om prošlog tjedna, državni tajnik Colin Powell
naveo je razvoj odnosa između SAD-a i Rusije nakon 1. rujna kao
najveći uspjeh vlade.
Srednjeazijske zemlje bivšeg Sovjetskog Saveza shvatile su kako je
njihov strateški položaj put do bližih odnosa s SAD-om, iako je
njihov doprinos bio minimalan. Uzbekistan je ostao jedan od
najrepresivnijih režima postsovjetske ere i svojim građanima ne
dopušta nikakve političke, vjerske ili druge slobode. Bori se i s
vlastitim, domaćim pobunjeničkim pokretom povezanim s al-Qaidom,
Islamskim pokretom Uzbekistana. Kazahstan je još jedan u nizu
svježih saveznika, čije bogate zalihe nafte učvršćuju njegov
status. Unatoč činjenici da je provodio represiju u zemlji,
predsjednik Nursultan Nazarbajev nedavno je u Bijeloj Kući
primljen uz sve počasti, kao što je, uostalom, bio slučaj i za
vrijeme Clintonove vlade.
Egipat i Saudijska Arabija, obje dugogodišnje saveznice SAD-a,
plodno su tlo za terorističke operativce i simpatizere Osame bin
Ladena. Obje zemlje imaju autokratske režime koji ne dozvoljavaju
ikakav miran prijenos vlasti. U slučaju Saudijske Arabije, uskoro
bismo mogli biti suočeni ili s mogućnosti da ćemo morati prihvatiti
raciju političke oporbe nalik na ono što se dogodilo u Alžiru ili
propast korumpiranog režima kada podrška zapada bude bila
uskraćena, kao što se dogodilo u Iranu. Situacija je još gora u
Siriji, koja sada postaje saveznik u borbi protiv terorizma. Ovo
pomalo nalikuje situaciji u kojoj se pušač pridružuje pokretu
protiv pušenja po principu da treba pušiti kako bi se od istog moglo
odviknuti.
Izvješće 'Human Rights Watch'-a ističe kako promicanje ljudskih
prava općenito potkopava podršku terorizmu. Poštivanje ljudskog
života poništava impuls da se suosjeća s onima koji bi žrtvovali
civile u ime vlastitih interesa, u ovom slučaju s bizarnom nasilnom
verzijom islamskog fundamentalizma. 'Tako su Srednji Istok i
Sjeverna Afrika neka od onih područja u kojima je ključno utvrditi
kulturu ljudskih prava kao antipod terorizmu', stoji u izvješću.
Ovo je veliki zadatak, no od njega ćemo koristi imati svi, uz
izuzetak korumpiranih i despotskih režima.
Naposlijetku, ne bismo trebali žudjeti samo za osvetom 3.000
američkih života, trebali bismo težiti i tome da izaađemo iz rata
protiv terorizma s nepomućenom vjerom u temelje američke
civilizacije", piše Helle Bering.