IT - 3. I. LA REPUBBLICA - EKONOMIJA, EU KRIZE I REFORME

ITALIJA LA REPUBBLICA 3. I. 2003. Tamna strana tržišta između SAD-a i Europe "Čitajući komentare i specijalizirane rubrike, koje postoje i u ovom listu, ozbiljno se treba uzeti u obzir pretpostavka propadanja američkog carstva. Uništene teškim zaduživanjem, tvrtke i obitelji nalazili bi se zapravo u tako osjetljivom položaju da bi trebalo mnogo vremena prije no što bi se oporavilo od ludih devedesetih godina. Europi bi dakle preostalo samo da računa na samu sebe kako bi izašla iz nemirnih voda u kojima se nalazi. Iza ekstatičnog divljenja američkom (gospodarskom) modelu slijedi najironičniji skepticizam, ako ne i odlučno odbacivanje. Gospodin Greenspan, svojevremeno smatran dirigentom produljenja američke ekspanzije devedesetih godina, danas je optužen da je jedini odgovoran za financijski balon od sapunice i njegovo pucanje. Kao da je on jednim jedinim instrumentom, kamatno stopom, mogao učinkovito odrediti tri različita cilja: stabilnost cijena, punu zaposlenost i ravnotežu financijskih tržišta! Onda se hvale vrijednosti Europe, njeno oprezno upravljanje kamatnim stopama kao i njeno ograničavanje samonametnutih proračuna, koje sprječavaju vlade u provedbi kratkovidnih politika ili u pribjegavaju koječemu kako bi olakšale položaj svojih stanovništava. Čak se i optužuju oni koji si među njima žele uzeti slobodu spram tih ograničenja da ugrožavaju cijelu europsku građevinu. No potrebno je do kraja protumačiti razloge europske stagnacije. Prevladavajuća teza je da Europa ima puno pravo na planu makroekonomskog upravljanja i da je u potpunosti u krivu glede strukturalnog upravljanja. Za Sjedinjene Države, međutim, vrijedi upravo suprotno. Dok u Europi vlade imaju hrabrosti provoditi strogu makroekonomsku politiku, nemaju međutim hrabrosti provesti strukturalne reforme potrebne za uravnoteženo funkcioniranje privatnog sektora.(...) Uvijek se može iznijeti pretpostavka da Sjedinjene Države neće dugo moći izdržati puštanje krvi njihovog gospodarstva, i da će prije ili kasnije platiti svoja pretjerivanja, jučer ona u privatnom sektoru, danas ona javnih politika. Bila bi to skromna utjeha ako bi europski problemi ostali ili ako bi američki račun pridonio otežavanju stagnacije našeg kontinenta. Trebalo bi dakle doslovno uzeti tezu koja prevladava u Europi: ako naše vlade iskreno vjeruju u prednosti strukturalne reforme, onda bi trebale prijeći na djela. Doista se predugo o njoj govori općenito, čemu svatko može pridodati ono što mu se sviđa: 'ne ostaje ništa drugo nego provesti reforme', zamijenio je izraz 'ne ostaje ništa drugo nego pokrenuti'. (...) Trebalo bi dakle staviti karte na stol, odrediti vrstu reforme koja izgleda najprikladnijom za rješavanje problema nezaposlenosti, živo o njoj raspravljati, ako radi ničeg drugog onda radi toga da bi se vidjelo koliko ona može uvjeriti pojedine vlade u prednosti reforme. (...) Protivno prevladavajućoj tezi u tom pitanju ne postoji odgovarajući američki primjer: reforme se moraju provesti po mjeri, a ne serijski. Već sam kazao, slabljenje tržišta, poglavito u Sjedinjenim Državama, odigralo je odlučujuću ulogu u razvoju sadašnje krize. Nedvojbeno će se gledati prema devedesetim godinama kao godinama najdulje faze ekspanzije koju su proživjele Sjedinjen Države od kraja Drugog svjetskog rata. Njih će se smatrati, međutim, i jednim od razdoblja najveće neravnopravnosti koje je ta zemlja proživjela. I nedavnoj studiji, slikovitog podnaslova - 'Retour a Marie Antoinette'- Edward Wolf zaključuje da je od 1983. do 1998. 50 posto viška bogatstva stvorenog u Sjedinjenim Državama otišlo u korist 1 posto najbogatijih obitelji, a 90 posto tog istog bogatstva otišlo je u korist 20 posto uvjerljivo najbolje stojećih obitelji. To znači da se općenito većina Amerikanaca našla isključena iz tog novog bogatstva, mada je istina da su imali zaposlenje. Na isti način nam posljednjih dvadeset godina otkrili su nam dva lica tržišnog gospodarstva, onaj blistavi dio nove ekonomije, i tamnu stranu teških nedostataka i pretjeranih neravnopravnosti. Prečesto se zaboravlja na tu mračnu stranu u kojoj se, kako bilo, nalazimo u ovom razdoblju. Bit će potrebno toga se sjetiti u programu strukturalnih reformi koje treba pokrenuti u Europi, a istovremeno se treba uvjeriti da su makroekonomske politike u stanju riješiti slabljenje tržišta samo onda kada se i provode. Uloga države nikada nije bila toliko odlučujuća u izbjegavanju ili smanjivanju utjecaja tih politika na život ljudi", Jean-Paul Fitoussi.