US - 26. XII. - NEWSDAY - O EUROPI

SJEDINJENE DRŽAVE NEWSDAY * 26. XII. 2002. Širenje EU-a bit će teško ali korisno "Više od jednog desetljeća Europska je Unija išla istodobno za ostvarivanjem dvaju različitih ciljeva, piše Michael Mandelbaum. Jedan je cilj širenje članstva EU-a kako bi se uključilo više zemalja od sadašnjih 15 u Zapadnoj i Južnoj Europi. Drugi je cilj produbljivaje organizacije kako bi joj se dodalo više zajedničkih funkcija, poput zajedničke valute euro, koji je uveden prošle godine, i zajedničke vanjske i sigurnosne politike, koja i dalje ostaje nada. Posljednji cilj širenja EU-a jest da se ovaj učini sličnijim jednoj zemlji, i stoga das bude u stanju imati veći utjecaj u svijetu nego što bilo koja članica EU-a može sama imati. U povijesnoj odluci donesenoj 13. prosinca u Kopenhagenu EU se opredijelio za širenje na račun produbljivanja. To je dobro i za Sjedinjene Države i za Europu.(...) Širenje će složenijim učiniti čvršću integraciju članica EU-a. Osnovni su razlog brojke: teže je postići sporazum između 25 strana nego li 15, o kojem god se pitanju radilo. Uz to će veliki dio sredstava EU-a u sljedećem desetljeću biti posvećeno uključivanju novih članica, koje će morati dobro upoznati pravila i procedure organizacije. No sama su pravila u stanju promjene. Sve se članica slažu da širenje članstva traže ponovno sastavljanje osnovnih pravila EU-a, koja su izvorno napisana za organizaciju od šest članica, ali se ne slažu u tome kakva bi nova pravila trebala biti. Razmještanje političke vlasti i mijenjanje načina na koji se fondovi dijele, što su one zadaće koje izazivaju sporenja, uzet će mnogo vremena EU-u dok se ne dovrše. Pritom se nove članice, nedavno oslobođene komunističke vlasti, možda neće htjeti odreći novoostvarenih prerogativa suvereniteta kako bi postale dijelom europske superdržave. Konačno, dodavanjem 10 novih članica 2004, neizbježno će se na raspored EU-a staviti pitanje još više širenja. U Kopenhagenu su sadašnje članice, unatoč traženjima Bushove administracije, izglasovale odgodu turskog, već dugo postavljenog, zahtjeva za početak novih pregovora o članstvu, ali neće biti u mogućnosti u beskonačnost odgađati tu odluku. A tijekom sljedećeg desetljeća novi će EU trebati odlučiti kamo pripadaju dvije najveće bivše republike Sovjetskog Saveza koje su sada neovisne države, Ukrajina i Rusija, u većoj Europi koju grade. Naglasak na širenju na račun produbljivanja ide u korist Sjedinjenim Državama. U interesu je Amerike da Europa bude stabilna i bogata. S druge strane, stvaranje europske superdržave, posebice kao izričite protuteže američkoj sili, što je cilj nekih (posebice Francuza) zagovornika produbljivanja, neće svijet učiniti ugodnijim mjestom za američke političare. No nastavljanje širenja umjesto produbljivanja dobro je i za Europu. Svi će Europljani imati koristi od politički stabilnog kontinenta s većom zajedničkom gospodarskom zonom, a ni jedan Europljanin ne bi imao koristi od oštrih podjela koje bi neizbježno ozbiljne težnje za stvaranjem jedinstvenog europskog političkog entiteta stvorile unutar same Europe. Odluke iz Kopenhagena stoga se svrstavaju među inicijative najrjeđe i najvrednije vrste: one su dobre za sve.", piše Michael Mandelbaum.