U ustavnoj tužbi zagrebački magistar znanosti tvrdi da su zakonskom zabranom zvonjave između 19 sati navečer i sedam sati ujutro, koja ne vrijedi jedino blagdanima, "smanjena, neosnovano ograničena i ugrožena vjerska, kulturna i umjetnička prava pojedinca, skupina i zajednica diljem države, oštećeni baština i okoliš, a odredbe Ustava obezvrijeđene".
Ističe da je "zvučno oglašavanje zvonima" u Hrvatskoj postalo kulturno dobro, nerazdvojni dio čovjekova okoliša te pojava od osobitog kulturnog i povijesnog značenja. Kaže da se u većini hrvatskih naselja vjernici zvonima pozivaju na molitvu i izvan vremena dopuštenog Zakonom o zaštiti od buke te da zakonske odredbe onemogućavaju zvonjavu u antropološke, obrambene (meteorološke) i kulturološke svrhe poput odbrojavanja sati.
U obrazloženju odbačene tužbe Ustavni sud je naveo da je Zakonom, čija je svrha zaštita zdravlja ljudi od štetnog djelovanja buke, ograničen tek jedan segment slobode obavljanja vjerskih obreda. No, ističu, sloboda vjerskih zajednica ne znači apsolutnu slobodu koja ni na koji način ne može biti ograničena.
Sud smatra da se u vrijeme zabrane zvonjave vjerski obredi u pravilu niti ne obavljaju, tim više što se zakonske odredbe ne odnose na vrijeme vjerskih blagdana.