"Sud je jednoglasno utvrdio da nema jurisdikciju za razmatranje navoda iz tužbe koju je Srbija i Crna Gora podnijela 29. travnja 1999.", navodi se na kraju opsežne presude čiji je sažetak pročitao predsjednik suda, Kinez Shi Jiuyong.
Napominjući da su presude u svih 8 predmeta istovjetne, sudac Shi pročitao je samo presudu u predmetu protiv Belgije. Ostale tužene članice NATO-a su Velika Britanija, Francuska, Njemačka, Italija, Kanada, Nizozemska i Portugal.
U tužbi su se 1999. nalazile i SAD i Španjolska, no sud se odmah proglasio nenadležnim jer je uvjet za nadležnost bila suglasnost tih dviju zemlja koja nije dobivena.
"SRJ od rujna 1999. do 1. studenog 2000. nije bila članica UN-a, niti po toj osnovi stranka Statuta ICJ-a te stoga se po toj osnovi ne može pojaviti kao stranka pred Sudom prema odredbama njegovog Statuta", utvrđeno je presudom.
Također je navedeno da se nadležnost suda za tužbu ne može zasnivati niti na članstvu SRJ u Konvenciji UN-a o genocidu jer Statut ICJ u stavku 2 čl.35 predviđa da se kao stranke na Sudu mogu pojaviti i nečlanice UN-a i Statuta ako to pojavljivanje temelje na posebnoj odluci Vijeća sigurnosti UN-a ili drugom važećem međunarodnom ugovoru.
Budući da je Statut ICJ stupio na snagu 1946. a Konvencija o genocidu tek dvije godine kasnije presudom je odbačeno zasnivanje nadležnosti na toj osnovi.
Također je odbačen pokušaj pravnih stručnjaka SCG da nadležnost zasnuju na dva bilateralna ugovora o arbitraži između Kraljevine Jugoslavije i Belgije iz 1930., te SFRJ i Nizozemske iz 50-ih godina.
Iako je presuda donesena jednoglasno njezino je obrazloženje izazvalo podjele između 15 sudaca ICJ, pa su tako potpredsjednik Suda Raymond Ranjeva i još šestorica sudaca presudi dodali zajedničku deklaraciju u kojoj izražavaju "duboko neslaganje" s njezinim obrazloženjem, sudac Abdul Koroma dodao je još svoju posebnu deklaraciju a još četiri suca izdvojena mišljenja.
Na upit o posljedicama koje će presuda imati na tužbe BiH i Hrvatske protiv SCG za genocid pred istim Sudom, njegov glasnogovornik Boris Heim izjavio je da će se "to tek vidjeti" te uputio na zajedničku deklaraciju sedmorice sudaca. U toj se deklaraciji ocjenjuje da su rješenja presude u suprotnosti s onima od 3. veljače 2003. u predmetu BiH protiv SRJ je utvrđeno da se SRJ mogla pojaviti pred sudom 1992. i 2000. te da se ta pozicija nije promijenila ulaskom u UN.
Također su izrazili sumnju u neopozivost ocjene da SRJ nije bila članica UN-a u navedenom razdoblju te kao i nedoumicu oko toga je li bila stranka Konvencije o genocidu, te zaključili da presuda "nije ispunila ni jedan od tri kriterija iz spomenuta stavka 2. čl.35 Statuta ICJ".
Šef pravnog tima SCG Tibor Varadi ocijenio je da je utvrđivanje nenadležnosti za tužbu protiv 8 članica NATO-a ICJ napravila "procesni proboj" i dodao kako ta odluka pruža širu pravnu osnovu za osporavanje tužbi BiH i Hrvatske za genocid.