Vlada u Beogradu je 29. travnja 1999., dok je bombardiranje još trajalo, tužila 10 članica NATO-a zbog "nelegalne uporabe sile" i "genocida" tražeći odštetu, ali se ICJ proglasio nenadležnim za tužbe protiv SAD i Španjolske zbog proceduralnih razloga, pa je u postupku ostalo osam zemalja.
Nakon javnih rasprava 10. i 12. svibnja 1999., po zahtjevu SRJ o privremenim mjerama, ICJ je donio osam naloga u kojima je utvrdio da "prima facie" (na prvi pogled) nema nadležnosti, ali je stranama ostavljeno da u nastavku postupka (ne)nadležnost suda dokazuju.
Od 19. do 23. travnja ove godine održana je preliminarna rasprava na kojoj su predstavnici Srbije i Crne Gore branili utemeljenost tužbe i inzistirali da je ICJ nadležan za spor.
Pravni stručnjaci tuženih - Belgije, Kanade, Nizozemske, Portugala, Italije, Njemačke, Francuske i Velike Britanije - ustvrdili su da ICJ nije nadležan za spor te da je tužba nedopustiva jer SRJ u vrijeme podnošenja tužbe 1999. nije bila članica UN-a, ni stranka Statuta ICJ-a i Konvencije UN o genocidu.
Također su ukazali da se SCG u podnescima sudu suglasila s time te da je "priznanje nenadležnosti jednako zahtjevu za prekid postupka".
Voditelj pravnog tima SCG Tibor Varadi odbacio je tumačenje da je SCG prešutno odustala od tužbe jer je priznala nenadležnost, tvrdeći kako je SRJ od 1992. do primanja u UN 1. studenog 2000. bila strankom Statuta ICJ-a i Konvencije UN o genocidu jer se "izjasnila da priznaje te međunarodne dokumente".
U spornoj se tužbi članice NATO-a tereti da su bombardirajući teritorij SRJ prekršile niz svojih međunarodnih obveza, počev od "zabrane uporabe sile protiv druge države..., zabrane miješanja u unutarnje stvari.., nenarušavanje suvereniteta..", preko "zaštite civilnog stanovništva i civilnih objekata u ratu, zaštite okoliša", do "nekorištenja zabranjenog oružja" i drugih.
Tužene se tereti i da su bombardiranjem SRJ "hotimično izazvale životne uvjete proračunate da izazovu fizičko uništenje jedne nacionalne skupine", što predstavlja jedan od elemenata zločina genocida kako ja definiran Konvencijom UN-a.
Zastupnici osam članica NATO-a odbacili su optužbe za genocid kao neosnovane, apsurdne i bez pruženih dokaza.
Kampanja bombardiranja NATO-a, koja je trajala 11 tjedana od ožujka do lipnja 1999., rezultirala je povlačenjem srpskih vojnih i policijskih snaga s Kosova nakon masovnih zločina i progona Albanaca. Jugoslavenske vlasti navodile su da je u bombardiranju ubijeno oko 2.500 civila, dok je Human Rights Watch broj žrtava procijenio na oko 500.