Buder u razgovoru ističe Ostojićev film "Ta divna splitska noć" ocjenjujući da je riječ o dobro razrađenom scenariju s paralelnim pričama te da film iznenađuje drastičnim, ali ne pretjeranim, prikazom tamne strane Splita kao metropole droge i problema ljudi koji se drogiraju.
"Hrvatska je vrlo mala filmska zemlja, i što se tiče budžeta nije moguće ne znam kako se protegnuti, napraviti vatromet, što smatram da je i vrlo dobra metafora jer Ostojić svoj film završava vatrometom jer, kako je rekao, nije imao novaca za posebne efekte pa je zaista nabavio vatromet. Postoje talenti, ljudi kao Brešan koji imaju međunarodni uspjeh i to vjerojatno i ostale redatelje iz Hrvatske čini samosvjesnijima. Ono što nedostaje je više međunarodnog iskustva i međunarodnih koprodukcija. Možda bi trebalo pogledati malo oko sebe, prema Bosni i Hercegovini na primjer, gdje je ogromni potencijal u talentima, koji po mojem mišljenju postoji i u Hrvatskoj, znao kako da u dogovoru s međunarodnim producentima napravi nešto što nije samo ta uobičajena europska juha nego zaista njihov vlastiti rukopis. No da bi se to ostvarilo treba se aranžirati sa znanjem i koristiti sinergijske-efekte stranih producenata", kaže Buder u razgovoru.
Na Hrvatskim filmskim danima našla se raznolika publika, jedni se zanimaju za povijesne filmove poput dojmljivih retrospektiva kratkih filmova Ante Babaje "što je izuzetna pojava u europskim okvirima", a druge zanimaju samo najnoviji hitovi, kaže Buder. Buder primjećuje da u zadnje dvije godine hrvatski film prelazi na mirno promatranja društvenog stanja, već i prije Brešanovih "Svjedoka", dok je u ranijim godinama bilo puno komedija, osobnih priča obojenih ratnim događajima.