Optuženi su za događaje nakon 29. rujna 1991., kad su hrvatske oružane snage zauzele vojarnicu tadašnje JNA "Božidar Adžija" u Bjelovaru, i kad su zarobljeni pripadnici jugoslavenske vojske Radovan Barberić, Zdravko Dokman, Radovan Gredeljević, Mirko Ostojić, Ivan Hojsak i Boško Radonjić. Svi su odvedeni u bjelovarsku Policijsku upravu, gdje je već bio i civil Savo Kovač, koji je iz svog doma u PU doveden još 2. rujna 1991.
Prvooptuženi Markešić, tada pomoćnik načelnika Odjela operativnih poslova PU-a, 3. listopada 1991. rekao je Tihomiru Wagneru, voditelju smjene Operativnog dežurstva PU-a, da će navečer doći pripadnici specijalne policije i odvesti zarobljenike te mu naredio da im da ključ podrumskih prostorija kako bi ih mogli odvesti.
Specijalci Radić, Maras i Orlović po zarobljenike su došli noću s 3. na 4. listopada i odvezli su ih u šumu zvanu "Česma" kod Malog Korenova i poubijali ih. Civil Savo Kovač preživio je s teškim ozljedama, a na temelju njegova svjedočenja je i podignuta optužnica.
U nastavku suđenja sredinom siječnja bit će saslušano tridesetak svjedoka, sud će od MUP-a zatražiti podatak o tome jesu li sačuvani materijalni tragovi uzeti s mjesta događaja, a od Ministarstva obrane popis osoba zatečenih u bjelovarskoj vojarnici u vrijeme kad je zauzeta.
Četvoricu Bjelovaraca tamošnji je Županijski sud u prosincu 2001. oslobodio optužbe, no odvjetništvo se žalilo, pa je Vrhovni sud prihvatio o žalbu, ukinuo presudu i predmet vratio na ponovno suđenje pred potpuno promijenjenim vijećem. Kako na bjelovarskom sudu više nema sudaca za takav kazneni progon, Vrhovni je sud mjesnu nadležnost prenio na varaždinski Županijski sud kao drugi stvarno nadležan sud u tom predmetu.