Svjedok Kresović, kojega su u ratnom Vukovaru nazivali "bezbednjakom", iako je bio "zapovjednik Negoslavačke brigade koja je bila u sastavu Mitrovačkog bataljona JNA", bio je na Ovčari, kako tvrdi, "na dan oslobađanja Vukovara 18. studenoga ili dan kasnije", kako bi potražio majku koja se krila u nekom podrumu za vrijeme rata. Vidio je bijele autobuse ispred hangara, a iz posljednjeg parkiranog u nizu ljudi su još izlazili.
"Prolazili su kroz špalir od desetak ljudi sa svake strane, bilo je dosta vojnih i civilnih automobila, naroda, stotinjak ljudi ispred hangara u raznim uniformama, a na ulazu su bili vojnici. Vojnici nam nisu dali unutra, ali sam provirivao i vidio neke ljude koji stoje uza zid, te neki stol gdje su zarobljenici prilazili da bi ih vojnici upisali", kazao je svjedok, dodajući da je "vidio Sinišu Glavaševića, svog druga s radne akcije, u trenutku kad je stajao pred zapisničkim stolom".
Nakon nekog vremena je, kako tvrdi, ne našavši majku, otišao s Ovčare, da bi još jednom bio tamo, u svibnju iduće godine, kad je taj lokalitet preuzeo ruski bataljon UNPROFOR-a, te su tad saznali da su ruski vojnici našli tri leša na Ovčari. Za sam zločin čuo je "nakon mjesec, dva ili tri, druge su brige morile grad", kazao je na suđenju, iako je u istrazi rekao da je za zločin "čuo sljedećeg dana, ali da nije vjerovao u to".
Predrag Šapić je 1991. godine bio, kao 21-godišnjak, u četi vojne policije 80. motorizirane brigade JNA i na Ovčari je zajedno s kolegom Novicom Trifunovićem čuvao ulaz u hangar, nakon što su dovedeni zarobljenici. Ni on se gotovo ničega ranije rečenog nije mogao sjetiti pred sudom, ali je odbacio mogućnost da mu je netko prijetio prije dolaska na svjedočenje u Beograd. Ipak, potvrdio je svoj iskaz iz istrage kojega mu je predočio predsjednik vijeća, sudac Vesko Krstajić.
Zapovijed da iz Negoslavaca on i Trifunović odu na Ovčaru dobio je od svog neposrednog nadređenog, kapetana Dragana Vezmarevića, "jer se nešto tamo događa". U istrazi je bio precizniji, rekavši "da im je rečeno da ima zarobljenika i da teritorijalci vrše nasilje nad njima".
"Silno sam se uplašio izgleda tih ljudi koje smo zatekli ispred hangara. Vidio sam i neke starješine JNA i vojne policajce i ljude u uniformama. Jedan teritorijalac s kožnatim šeširom na glavi je prišao mom kapetanu Dragi Vukosavljeviću ili potpukovniku Vojnoviću i odgurnuo ga rekavši mu: 'Što je čiča, da ih nisi ti zarobio?'", pričao je svjedok. Potom su on i Trifunović bili postavljeni na stražu na vrata hangara, a ubrzo je stigla zapovijed da svi pripadnici vojske i Teritorijalne obrane izađu iz hangara, ali su i oni povučeni, te prebačeni u obližnju kuću, stotinjak metara udaljenu od hangara, iz koje su čuli i vidjeli traktor s prikolicom u koji se ukrcavaju zatvorenici, koji je odlazio i vraćao se nekoliko puta tijekom noći.
"Svaki put kad je traktor otišao, nekoliko minuta nakon toga čula se pucnjava i to je trajalo do dva-tri sata te noći. Ujutro, kad smo došli do hangara, nije više bilo nikoga, ali sam u rovu pored hangara vidio nogu u žutoj čizmi i jednu ruku kako vire ispod svježe nabacane zemlje", pričao je svjedok u istrazi, a potvrdio svjedočeći na suđenju u četvrtak.
Suđenje se nastavlja u petak ispitivanjem Novice Trifunovića, koji je sa Šapićem bio na Ovčari i stražario na ulazu hangara, te ostalih svjedoka Specijalnog tužiteljstva za ratne zločine.