Dok njegov protivnik George W. Bush kaže da smisao života nije našao sve do srednjih godina, Kerry je uvijek ozbiljno i uporno slijedio svoje životne ciljeve. Jedan od njih još od rane mladosti bio je Bijela kuća.
Njegovi školski kolege iz osnovne škole St. Paul u New Hampshireu u koju je išao šezdesetih godina sjećaju se kako su mnogi potajice gajili dječju ambiciju da postanu predsjednik Sjedinjenih Država, ali se jedini Kerry nije ustručavao da to ozbiljno i prizna.
U toj njegovoj ozbiljnosti i neprekidnoj usredotočenosti na postizanje cilja krije se možda i tajna njegova uspjeha. Njegovi pristalice vide u njemu inteligentnog, ozbiljnog čovjeka koji na svijet ne gleda crno-bijelo nego shvaća sve njegove nijanse i složenost, čelnika doraslog izazovima vremena obilježenog terorizmom i ratom u Iraku. Drugi u njemu vide ambicioznog senatora obuzetog sobom kojem nedostaje dodir s ljudima, a možda i dublje uvjerenje.
Njegova mnogobrojne promjene stajališta pristalice vide kao razborito prilagođavanje izmijenjenim činjenicama, dok protivnici tvrde da to svjedoči o njemu kao oportunistu spremnom da kaže i učini sve kako bi bio izabran za predsjednika.
Tijekom svoje dugogodišnje političke karijere pokazao je izvanrednu sposobnost da se izvuče iz naizgled bezizlaznih situacija i da učeći na greškama postigne svoje ciljeve. Nakon što je u početku kampanje izgledalo da se neće uspjeti ni približiti demokratskoj kandidaturi za predsjednika, Kerry sada vodi izjednačenu utrku s Bushom za Bijelu kuću.
Zbog njegovog rezerviranog i često ukočenog držanja većini Amerikanaca prema anketama bliži je i dopadljiviji Bush sa svojom neposrednošću i otvorenošću. Kerryjeva ozbiljnost i promišljenost, međutim, navodi mnoge na mišljenje da bi mogao voditi SAD na način koji bi bio prihvatljiviji mnogim zemljama u svijetu koje s odbojnošću gledaju na ono što smatraju Bushovom arogancijom i bezobzirnim nametanjem američkih stajališta.
Još otkako je prije 33 godine izašao na američku političku scenu kao odlikovani veteran Vijetnamskog rata koji je postao žestoki proturatni aktivist, Kerry u svom djelovanju izgleda kao spoj opreka i složen karakter koji se ne može svesti na jedan stav.
U svojoj saveznoj državi Massachusetts, gdje je bio tužitelj i zamjenik guvernera, te nakon toga tijekom skoro 20 godina provedenih u američkom Senatu, bio je političar kojega su više poštivali nego voljeli, a njegova rezerviranost u javnosti čini ga udaljenim mnogim Amerikancima. Očekuje se da bi i kao predsjednik postupao s promišljenim pragmatizmom koji je označio njegovu karijeru prosvjednika protiv rata, tužitelja i političara.
Oko jednog od glavnih pitanja ovih izbora, Iraka, Kerry kaže da će nastojati ojačati međunarodnu suradnju u stabilizaciji te zemlje, i da se neće žurno povući.
Njegov cilj da počne s povlačenjem američkih snaga iz Iraka u roku od šest mjeseci ovisi o spremnosti saveznika da podnesu veći vojni teret, što sada izgleda daleko od realnosti. Zemlje poput Francuske i Njemačke ne pokazuju nikakvu želju da se angažiraju u Iraku.
Glasovao je protiv prvog Zaljevskog rata 1991., a za odobravanje uporabe sile predsjedniku Bushu protiv Saddama Husseina, da bi onda glasovao protiv financiranja iračkog rata tvrdeći da ga Bush loše vodi.
Obećao je uporabu sile protiv terorista, ali i rekao da, ako postane predsjednik, SAD neće ići u rat zato što to želi nego samo ako mora.
Bush napada Kerryja kao neodlučnog i prevrtljivog čovjeka s defanzivnim stavom prema obrani zemlje koji spada u prošlost nakon terorističkih napada na SAD 11. rujna 2001.
Kerry obećava uspostavu novog savezništva SAD-a s drugim zemaljama, jačanje američke vojske za 40.000 vojnika kako bi se suprotstavila terorističkim prijetnjama te bolju uporabu diplomatske, obavještajne i ekonomske moći.
Na domaćem planu Kerry obećava da će osigurati da SAD za deset godina ne ovise o nafti s Bliskog istoka, otvaranje novih radnih mjesta te ukidanje smanjenja poreza za bogate kako bi financirao kvalitetnu zdravstvenu zaštitu za sve Amerikance.
Iako je Kerry u američkom Senatu općenito glasovao liberalno (lijevo), drži se da bi ga kao predsjednika, njegov pragmatizam naveo na kompromisnije odluke bliže političkom centru.
Korijene Kerryjeve složenosti neki vide u njegovom podrijetlu. Njegova majka Rosemary je potomak dvije uvažene obitelji iz Nove Engleske, dok njegov otac Richard dolazi od češko-austrijskih roditelja koji su rođeni kao židovi i potom prešli na katolicizam.
Ako osvoji Bijelu kuću, Kerry će biti prvi američki predsjednik katolik nakon njegova velikog uzora Johna F. Kennedyja.
Kerry je rođen 11. prosinca 1943. u vojnoj bolnici u Denveru, Colorado, gdje se liječio njegov otac, ali se ubrzo po njegovu rođenju obitelj vratila u svoj dom u Massachusettsu. On je drugo od četvero djece oca diplomata i majke ekologa. Bio je okružen bogatstvom, ali je većina pripadala široj obitelji, a ne njegovoj. Diplomirao je na elitnom sveučilištu Yale, a potom završio pravo na Boston Collegeu.
Prvi brak Kerry je okončao razvodom, a sada je oženjen Teresom Heinz bogatom nasljednicom proizvođača hrane Heinz s bogatstvom procijenjenim na približno 600 milijuna dolara. Ima dvije kćeri iz prvog braka i tri pastorka iz drugog.