Osim hrvatskih, na okruglom su stolu sudjelovali i prevoditelji iz inozemstva zaslužni za promicanje hrvatske književnosti, koji su govorili o problemima u Sloveniji, Italiji, Češkoj, Slovačkoj, Mađarskoj, Austriji i Njemačkoj.
Predsjednica DHKP-a Iva Grgić ocijenila je da je književni prevoditelj s jedne strane važna karika u nastanku knjige, a s druge je sa svih strana zanemaren jer njegovu važnost ne prepoznaje ni izdavač ni čitatelj.
Kada nakladnik ne shvaća važnost prevoditelja, to se manifestira niskim honorarima, a kad se honorar spušta ispod svake razine, teško će se dobiti kvalitetan prevoditelj i kvalitetan prijevod, i tako nastaje velika šteta za sveukupnu kulturu, rekla je Iva Grgić. Kao problem istaknula je i nedovoljno isticanje prevoditeljeva imena u književnome djelu, koje bi po njoj trebalo biti na prvoj stranici, odmah ispod imena djela.
Također je istaknula da je u Hrvatskoj nagrada za književni prijevod slabija od svih nama bliskih europskih zemalja jer je književni prevoditelj koji ostvari značajno djelo nagrađen jadnim honorarom i godišnjom nagradom DHKP-a, koja nije novčana.
Dodala je da je problem hrvatskih književnih prevoditelja, za razliku od Slovenije i Češke, i u tome što razne državne i gradske nagrade ne predviđaju književni prijevod kao posebnu kategoriju.
Honorari hrvatskih književnih prevoditelja kreću se od pet do šest eura po kartici teksta neto, a u Sloveniji je, primjerice, neto honorar po kartici teksta od devet do deset eura, kazala je, dodavši da od Ministartsva kulture mogu dobiti i bibliotečnu ili knjižničnu naknadu ako se knjiga u knjižnicama često posuđuje, te rezidentne i radne stipendije.
Od Ministarstva kulture DHKP za tzv. "hladni pogon" dobije 50.000 kuna na godinu, a novac dobiva i za projekte koje kandidira.
Društvo hrvatskih književnih prevoditelja osnovano je 1953., a danas ima 190 redovitih članova i 30 članova u kategoriji slobodnih umjetnika.