To kasno Nietzscheovo djelo, objavljeno je u nakladi AGM-a u Zagrebu, sastoji se od triju rasprava: "Dobro i zlo - dobro i loše", "'Krivnja, loša savjest i slično" , "Što znače asketski ideali?".
Nietzsche je to djelo smatrao svojevrsnom dopunom knjizi "S onu stranu dobra i zla", napisao ga je u vrlo kratku vremenu, u srpnju i kolovozu 1887. u jednom ubogom pansionu u švicarskim Alpama, i tiskao ga o vlastitu trošku, napominje pisac pogovora Damir Barbarić.
Barbarić smatra kako je knjiga "Uz genealogiju morala" trebala zaokružiti i dovršiti sve što je Nietzsche do tada mislio i objavio, te odlučno zacrtati cjelovito i sustavno djelo o kojem je filozof pri kraju svjesna dijela života grozničavo sanjao.
Dvije godine zatim Nietzsche je objavio svoje zadnje djelo "Ecce Homo", koje nije uspio prikladno domisliti te se konačno na toj zadaći zauvijek slomio, piše Barbarić.
Knjigom "Uz genealogiju morala", koju je preveo Mario Kopić, duhovni začetnik svekolike moderne dolazi nam napokon tako blizu da bi ga se moglo početi doista misaono čitati, zaključio je Barbarić.
U nakladi Matice hrvatske nedavno je objavljen Nietzscheov rani spis "O koristi i štetnosti historije za život", koji je preveo Damir Barbarić.
Friedrich Nietzsche (15. listopada 1844. - 25. kolovoza 1900.) napisao je "Rođenje tragedije iz duha glazbe" (1872.), O ljudskim i suviše ljudskim stvarima (1878.), "Tako je govorio Zaratustra" (1883.-1885.), "S onu stranu dobra i zla" (1886.), "Uz genealogiju morala" (1887.), "Antikrist" (1888.), "Ecce Homo" (1889. - nedovršeno djelo) i posmrtno objavljeno "Volja za moći" (1901.).
Godine 1889. pretrpio je živčani slom od kojeg se nije oporavio. Nakon jedanaest godina Nietzsche umire u Weimaru od kapi, pomračena uma.