Urednik Miroslav Mićanović ocijenio je Bagićevu knjigu "intrigantnim mjestom susreta jezične činjenice i književnoga teksta, lingvistike i teorije književnosti, logičke opservacije i interpretacije".
Knjigu s više od 220 stranica otvara tekst koji pokušava odrediti položaj stilistike prema književnom tekstu, jezikoslovlju i književnoj znanosti.
Prvo veće poglavlje donosi opsežan prikaz i raščlambu hrvatskog pjesništva druge polovice 20. stoljeća i hrvatske proze s kraja prošlog stoljeća, a drugo leksikografska pitanja teorije i prakse sastavljanja rječnika, komentira nesvakidašnja leksikografska djela i polemizira o "implicitnoj ideologiziranosti Krležina enciklopedijskog portreta" u "Krležiani".
U završnom poglavlju Bagić prikazuje rezultate stilske vježbe sa studentima u kojima su spojene književnost i leksikografija i u njima se vraća naslovnom pitanju te odgovara: "Ne treba pisati kako dobri pisci pišu"!
Bagić (1962.), profesor stilistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, od 1996. do 1999. radio je kao lektor hrvatskog jezika i književnosti na Sorboni. Autor je i urednik više od 15 knjiga pjesama, književne teorije, antologija i panorama. Za knjigu "Svako je slovo kurva" s Borisom Gregorićem dobio je nagradu "Goran" (1988.), a za "Brisani prostor" nagradu "Julije Benešić" (2002.).