U razgovoru pod naslovom "Zvjezdani trenutci hrvatskoga jezika" istaknuo je kako su talijanski, češki i poljski humanisti u XV. i XVI. vjerovali da ostali slavenski narodi potječu od Hrvata.
U skladu s tim oni su i hrvatski jezik, koji se, po njihovu mišljenju, od drugih slavenskih jezika razlikuje samo u dijalektu, držali ne samo najstarijim nego i najljepšim, napomenuo je Krasić.
Toga su uvjerenja među inima bili i talijanski humanisti Flavio Biondo i Enea Silvio Piccolomini, češki povjesničar Jan Skala Dubravius, poljski povjesničari i humanisti Jan Dloguscz i Maciej Miechowita, istaknuo je. Potonji je izrijekom navodio da su Česi i Poljaci potomci Hrvata i da govore istim jezikom, izjavio je Krasić i dodao kako je kardinal Stanislaw Hosius bio najbolji tumač tog uvjerenja u svojoj domovini.
On se kao jedan od supredsjednika Tridentskoga sabora u raspravi o mogućem uvođenju narodnoga jezika u bogoslužje tomu oštro suprotstavljao, rekao je i dodao kako se ipak založio da bogoslužne knjige u Poljskoj, budu li prevođene na narodni, trebaju biti prevedene na dalmatinski jezik. Taj je jezik mnogo ljepši nego naš poljski pa bi molitve i sva čitanja trebalo prevesti upravo na taj jezik od kojeg naš poljski vuče korijen, navodi Krasić Hosiusove riječi.
Krasić je objasnio i pojam službenoga naziva ilirski jezik kako ga je definirao papinski dvor koji je nakon "dugoga i temeljitog proučavanja utvrdio da je to jezik kojim se govori u Dalmaciji, Bosni i Hercegovini, Slavoniji i užoj Hrvatskoj".
U vrijeme humanizma po uzoru na antiku, kako napominje Krasić, francuski jezik nazivao se galskim, talijanski etrurskim, a hrvatski ilirskim.
Stjepna Krasić je u knjizi "Pape i hrvatski književni jezik" objavio dekrete Grgura XV. iz 1622., kojim je naređivao da se u Mletačkoj Republici osnuje katedra za ilirski jezik, i pape Urbana VIII. iz 1623. da se na svim visokim školama i sveučilištima u Europi osim latinskoga, grčkog, hebrejskog, aramejskog i arapskog kao obvezatan nastavni predmet mora proučavati i ilirski jezik.
Tako je hrvatskom jeziku jedna nadnacionalna i globalna ustanova, kao što je Katolička crkva, priznala status visoke kulture i svjetski ugled kakav nikad nisu uživali jezici mnogo većih naroda, istaknuo je Stjepan Krasić.