Tvrtke i pojedinci iz najmanje 44 zemlje dobili su vaučere, pravo na iračku naftu, koje su mogli preprodati uz veliku dobit, piše u izvješću. Istodobno je režim Sadama Huseina uspio prikupiti oko 11 milijardi dolara tajnim ugovorima s različitim vladama i švercom nafte zaobilazeći sankcije.
Vaučere su, među ostalima, dobili indonezijska predsjednica Megawati Sukarnoputri, bivši francuski ministar unutarnjih poslova Charles Pasque i bivši ruski predsjednički kandidat Vladimir Žirinovski, stoji u izvješću koje je američka obavještajna služba CIA objavila na svojoj web stranici.
Među navedenima je i Benon Sevan, bivši UN-ov dužnosnik koji je nadzirao UN-ov program razmjene nafte za hranu uveden kako bi se osigurale osnovne namirnice za irački narod suočen s gospodarskim sankcijama protiv iračkog režima. Sevan je pod istragom i već je prije odbacio sve optužbe.
Francuska, Rusija i Kina, stalne članice Vijeća sigurnosti UN-a koji je nadzirao program, na vrhu su popisa zemalja čiji su pojedinci i tvrtke dobili vaučere.
U izvješću se navodi da je Huseinov cilj bio iskoristiti financijske poticaje kako bi te zemlje pomogle u narušavanju sankcija UN-a.
UN-ove sankcije uvedene su za Irak 1990. nakon napada na Kuvajt, a ukinute nakon američkog napada na zemlju.
Popis je sastavljen na temelju tajnih dokumenata bivšega iračkog potpredsjednika Taha Yassina Ramadana i bivšega ministra nafte Amira Rashida.
Izdani vaučeri mogli su se preprodati naftnim tvrtkama ili drugim kupcima uz dobit koja je na 10 milijuna barela nafte mogla iznositi između milijun i 3,5 milijuna dolara.
Prema izvješću, Sukarnoputri je dobila vaučer na 6 milijuna barela, Pasque na 11 milijuna barela, rusko ministarstvo vanjskih poslova na 55 milijuna barela, Žirinovski na 53 milijuna barela, a ruska komunistička stranka na 110 milijuna barela. Sevanu je dodijeljeno 13 milijuna barela od kojih je iskorišteno 7,3 milijuna.
U izvješću se navodi da su neki vaučeri za naftu iskorišteni na legitiman način, dok neki uopće nisu iskorišteni.
Na popisu je i nekoliko američkih tvrtki koje su dobile vaučere na temelju kojih su mogle kupiti iračku naftu po nižim cijenama, ali nisu navedene u izvješću zbog američkih zakona o tajnosti podataka.