Antologije irske kratke priče Stipe Grgasa "Otok gipsanih svetaca" i australske kratke priče Borisa Škvorca "Nema afrodizijaka do usamljenosti" objavljene su u nizu "Živi jezici" nakon hrvatske, austrijske, commonwealthske, litavske, mađarske, norveške, njemačke, poljske, slovenske, srpske i talijanske antologije.
Obje zbirke releventna su slika kratke priče i za matične zemlje, jer se onamo većina nacionalnih antologija završava s piscima iz sedamdesetih, s kojima zagrebačke antologije počinju, rečeno je.
Irska kratka priča razara čvrste tradicijske odrednice među kojima su dvije najznačajnije: tradicija velikih pisaca poput Yeatsa, Joyca, Shawa i Becketta, i povijesna odnosno crkvena katolička tradicija Irske.
Stoga irska kratka priča ne govori o Irskoj slavljenički, ali ni negativistički, nego odgovorno, kazao je Grgas.
Razliku između idealizirane i stvarne slike dobro određuje metafora "otok gipsanih svetaca" za razliku od izvorne "otok svetaca i znanstvenika", kazao je Grgas.
Irska je konzervativna zemlja iz koje su bježali pisci pa je i kratka priča danas za Irsku relevantna, jer se prije nije moga razviti, kazao je.
Australija je suprotna, imigrantska i daleka, usamljena zemlja-otok-kontinent. Njezin suveren, engleska kraljica, 20 tisuća kilometara je daleko od zemlje, a 42 posto australskog stanovništva je rođeno izvan Australije, kazao je Škvorc.
U tom Babilonu identiteta, anglosaksonske i multikulturalne tradicije i onoga između, nastaje australska kratka priča.
Svaka od tri generacije predstavljenih pisaca imaju svoju viziju, a najmlađu čine pisci koji su novu australsku književnost i u međunarodnim kritičarskim krugovima doveli na mjesto slično onom koje već desetak godina imaju australski filmaši, kazao je Škvorc.
Irska je napustila svoj galski jezik i stvara na engleskom, i otada njezina kultura doživljava svjetski prijem, rečeno je.
Književnost se danas u Irskoj potiče kao proizvod u stvaranju identiteta koji ima i ekonomske značajke, rečeno je.
Priče za antologiju irske kratke priče odabrao je i predgovor napisao Stipe Grgas, a priče prevela Irena Herenda.
Izbor i predgovor australskim pričama napravio je Boris Škvorc, a prevoditelji su Dragan Koruga, Iva Radat, Mima Simić, Josip Šipić i Boris Škvorc.