"Trinaest mjeseci" (Trinadcat' mesjacev, 2003.), koji je s ruskoga na hrvatski jezik prevela Irena Lukšić, svrstava se u roman putopis. To je knjiga putnih bilježaka lirskoga junaka Ilje koji putuje u Sibir, na Sjeverni pol, na Kamčatku, Burjatiju te u Uzbekistan, na Istok. Ali uvijek s osjećajem da mu je cilj osvojiti ponajprije duhovni prostor, ističe urednica spomenute biblioteke Jadranka Pintarić.
"Trinaest mjeseci", kako dodaje, nije pomodni "new age" uradak, nego iskrena ispovijed čovjeka koji je našao pravi smisao života.
Ilja Stogoff (1970.), kojeg akademski obrazovani čitatelji drže predstavnikom "reality-postmodernizma", prije nego je počeo živjeti od novinarstva i pisanja, radio je kao prodavač športskih bicikla, televizijski voditelj, ulični mjenjač valuta, školski učitelj, čistač u berlinskom kinu, glavni urednik erotskog časopisa, zaštitar, prevoditelj, glazbeni kritičar, barmen i glasnogovornik u kasinu.
U medijima je proveo petnaestak godina, 1999. proglašen je novinarom godine u Sankt Peterburgu. Magistrirao je teologiju i laički je pripadnik dominikanskog reda.
U rusku književnost ušao je "Imperatorovom lubanjom" (1997.), koju je objavio pod pseudonimom Viktor Banev. Sljedeće je godine, pod svojim pravim imenom (Stogov), objavio knjigu "Kamikaze" (1998.) koja je, zahvaljujući atraktivnoj tematici terorizma, postigla zamjetan uspjeh među čitateljima.
Preokret u njegovoj književničkoj karijeri je roman "Mačo ne plaču" (2001.) u kojem je sažeo snove i težnje dezorijentirane postsovjetske mladeži, mladića i djevojaka čija se energija mahnito rasipa po kafićima, klubovima i diskotekama.
(Hina) pp/xmc ymc