Mala vijećnica, u kojoj je nekad zasjedao ukinuti Županijski dom, nosi ime Josipa Šokčevića, dvorana Centar Josipa Jelačića, '84-ica' Ivana Mažuranića, a višenamjenska, odnosno dvorana Kluba zastupnika nazvana je dvoranom Ivana Kukuljevića.
Po mišljenju mnogih, najljepša saborska dvorana, do sada označena tek brojem 149 i među službenicima poznata kao "stara Vladina dvorana", nazvana je dvoranom Stjepana Radića, a njoj susjedna pod brojkom 133, također bezimena, dvoranom Ante Starčevića.
Dvije dvorane na drugom katu Hrvatskoga sabora - 233 i 202 (poznate i kao Drveni salon) nose imena Eugena Kvaternika i Janka Draškovića.
Odluka da se saborske dvorane, u kojima se inače održavaju sjednice odbora i klubova, nazovu po zaslužnim osobama potječe još iz 1999., a potaknuo ju je tadašnji potpredsjednik, a inače prvi predsjednik Hrvatskoga sabora Žarko Domljan.
Odluku je donijelo Predsjedništvo tadašnjeg Zastupničkog doma, a Domljanova je inicijativa stigla u vrijeme kad je završavala višegodišnja obnova zapuštene saborske zgrade, opsežan posao za koji se najviše brinuo upravo Domljan.
Kako te, 1999., u saborskom proračunu nije bilo dostatno novca za postavljanje ploča, provedba odluke odgođena je do daljnjega, odnosno do ovih dana.
Postavljanje staklenih ploča stajalo je 35 tisuća kuna bez PDV-a.