Lambrichs pripada onom dijelu francuskih intelektualaca koji od početka ratova na prostoru bivše Jugoslavije bez ikakve dvojbe stali na stranu žrtve, osuđujući istodobno prosrpsku politiku koju je zastupao tadašnji predsjednik Francois Mitterand.
Lambrichs koja je preko supruga Mirka Grmeka ostala trajno vezana za prostor bivše Jugoslavije iskreno kaže kako je bila zatečena promiloševićevskim angažmanom Handkea i da si je postavila pitanje što je jednog pisca moglo navesti da se svrsta u obranu krvave ideologije etničkog čišćenja.
"On (Handke) je mogao biti neka vrsta suvremenog Emila Zole da je '91. godine optužio Miloševića i nacionaliste za uvlačenje Srba u nepravedni rat", konstatira Lambrichs.
Umjesto toga ovaj pisac najprije je odabrao šutnju - baš kako je to tada činio i dobar dio međunarodne zajednice i što je još jedan dokaz o intelektualcu kao proizvodu svog vremena - da bi nakon toga otišao korak dalje braneći srpsku nacionalističku politiku iza koje su ostajali spaljeni gradovi i pobijeni ljudi.
"Nije mi bilo jasno kako je bilo tko nakon razaranja Vukovara, opsade Sarajeva i strašnih zločina u Srebrenici mogao napisati knjigu u kojoj traži 'pravdu za Srbiju'", kaže danas francuska književnica dodajući kako bi nacionalizam lakše oprostila samim Srbima nego Handkeu koji je imao mogućnost vidjeti što je sve on donio.
Samo jedan odgovor može imati smisao u takvoj dvojbi: poricanje stvarnosti koja se onda vraća kroz jezik ili ponašanje individue koja to čini.
Što je pak razlog takvome poricanju?
Louise Lambrichs drži kako je barem dio odgovora na to pitanje pronašla proučavajući Handkeovu osobnu prošlost.
Iščitavajući njegova ranija djela ona je u njima pronašla autobiografske elemente i došla do spoznaje koja bi bila krajnje šokantna kada bi se jednoznačno tumačila.
Handke je, po svemu sudeći, rođen kao dijete kojega biološki otac nije želio priznati a očuh mu je bio vjeran sluga Hitlerova režima baš kao i mati Marija.
Lambrichs ipak upozorava kako ne treba zaključivati da Handke danas voli Miloševića zato što je njegova obitelj voljela Hitlera jer bi to bila pomalo nategnuta konstrukcija.
Riječ je o tome da Handke svoju prošlost nije želio priznati niti prihvatiti pa se na takav način odnosi i prema stvarnosti u kojoj živi odnosno njezinim negativnim dimenzijama.