"Ta će odluka djelomice zadovoljiti Hrvate iz Srijema", prokomentirao je župnik u Petrovaradinu velečasni Marko Kljajić, autor najiscrpnijeg svjedočanstva o stradanju pripadnika te zajednice tijekom devedesetih godina.
Žalbeno vijeće Haaškog suda (ICTY) ustvrdilo je u ponedjeljak, u svojoj odluci koju je potpisao njegov predsjednik Theodor Meron, kako postoji nadležnost tog suda za zbivanja u Vojvodini i da će Šešelj morati odgovarati za deportacije Hrvata iz Vojvodine 1992. iako u njoj tada nije bilo oružanog sukoba.
Pretpostavlja se da je Žalbeno vijeće odluku o nadležnosti Tribunala nad događajima u Vojvodini donijelo i na temelju iskaza velečasnog Kljajića u lipnju ove godine, te svjedočanstva navedenih u knjizi "Kako je umirao moj narod".
Predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća u SiCG Josip Ivanović izjavio je da će ovim činom "pravda na neki način biti zadovoljena, odnosno da će netko konačno odgovarati za maltretiranje i protjerivanje oko 40.000 uglavnom srijemskih Hrvata".
"Hrvati, a i Mađari morali su se iseliti iz srijemskih sela, a jedan čovjek je i ubijen. Vojislav Šešelj je bio u Hrtkovcima 6. svibnja 1992. na mitingu kada je pročitan spisak nepodobnih građana hrvatske i mađarske nacionalnosti, koji su se uskoro morali iseliti. Dakle, zločina je bilo", istaknuo je visoki pokrajinski dužnosnik Đorđe Subotić za novosadski "Građanski list" od utorka.
Subotić je ukazao i na činjenicu da još nitko pred srbijanskim sudovima nije odgovarao za te zločine, pa čak ni tadašnji predsjednik MZ "Hrtkovci" Ostoja Sibinčić koji je pročitao spisak "nepodobnih" građana.
"Problem je tim veći što je proces započeo, ali je ubrzo obustavljen, a nakon toga je Sibinčić pušten iz zatvora", konstatirao je Subotić.
Žalbeno vijeće Haaškog suda u svojoj je odluci navelo kako "postoje situacije kada ratni sukob u jednoj državi izazove u susjednoj državi široke i sustavne napade na civile, sunarodnjake jedne od zaraćenih strana".
Čelnik Srpske radikalne stranke ranije je u prigovoru na optužnicu osporio nadležnost Tribunala u Vojvodini, obrazlažući da u Pokrajini u vrijeme zločina za koje je optužen, 1992. godine nije bilo oružanog sukoba, što je osnovni uvjet za jurisdikciju suda u Den Haagu.