U izjavi koju je u utorak prenijelo sarajevsko "Oslobođenje" Čaušević je kazao kako postoji utemeljena sumnja da dio šećera kupljen za potrebe BiH u Europskoj uniji zapravo nikada nije ušao u tu zemlju. To je europskim izvoznicima omogućilo varanje vlada njihovih zemalja jer su od njih naplaćivali subvencije u iznosu i do 480 eura po toni iako njihov šećer zapravo nikada nije napustio zemlju podrijetla.
Najveći uvoz navodno je 'obavljen' preko graničnih prijelaza Kamensko i Orašje.
Prema podacima Uprave kojoj je na čelu Čaušević, u BiH je u posljednje tri godine uvezeno 250 tisuća tona šećera više nego što je potrebno za domaću potrošnju.
U BiH se godišnje ne troši više od 100 tisuća tona šećera, a od siječnja 2001. godine do kraja 2003. godine u tu zemlju je uvezeno čak 600 tisuća tona tog proizvoda.
Pretpostavlja se kako je barem dio tog kontigenta završio u ilegalnoj preprodaji na crnom tržištu, prije svega u Republici Srpskoj odakle je onda ponovo ilegalno prebacivan u Srbiju i Crnu Goru.
Istražitelji također sumnjaju kako se pod krinkom uvoza šećera na kojega se plaća zanemarljvo mala carina od četiri feninga (dva centa) u BiH ilegalno uvozila visokotarifna roba poput kave ili cigareta.