ULOGA HRVATSKE
--------------
Žalbeno vijeće potvrdilo je zaključak Prvostupanjskog vijeća da Republike Hrvatska nije bila saveznica BiH, već u sukobu s njom. Taj zaključak donesen na temelju dokaza o umiješanosti Hrvatske u sukob u Srednjoj Bosni kao i dokaza o djelima de facto hrvatskih vojnih snaga - HVO-a, Žalbeno vijeće ocijenilo je ispravnim.
AHMIĆI
------
Žalbeno vijeće Haškog suda oslobodilo je Blaškića svake odgovornosti za zločin u Ahmićima jer je, suprotno zaključku Prvostupanjskog vijeća, utvrdilo da Blaškić nije naredio zločin niti je kontrolirao jedinice koje su počinile zločin. Vijeće je utvrdilo da dokazi upućuju da su počinitelji zločina 4. bojna vojne policije HVO-a, kojom je zapovijedao sadašnji haški pritvorenik Paško Ljubičić te posebna jedinica Jokeri. Uz to, Žalbeno vijeće ocijenilo je da Ahmići nisu bili civilni cilj već da je u njima bilo snaga Armije BiH te su stoga predstavljali legitimni vojni cilj i general Blaškić "imao je vojno opravdanje za izdavanje naredbe za napad". "Nijedan razumni sud ne bi došao do zaključka da je zapovijed izdana s jasnom namjerom masakra", kazao je na raspravi Pocar. Po ocjeni Žalbenog vijeća "na krhkoj osnovi" počivao je i zaključak Prvostupanjskog vijeća da su redovne snage HVO sudjelovale u masakru u Ahmićima. Žalbeno vijeće uvažilo je da je postojala dvostruka linija zapovijedanja te da Blaškić nije nadzirao jedinice koje su počinile zločin. Novi dokazi utvrđuju da su "drugi odgovorni za planiranje i zapovijedanje masakra", zaključilo je Žalbeno vijeće. Obrana je u žalbenom dijelu postupka podnijela dokaze po kojima su za Ahmiće odgovorni bivši potpredsjednik Herceg Bosne Dario Kordić te njegovi suradnici Ignac Koštroman, Ante Slišković, Paško Ljubičić i Vlado Ćosić.
Dokazi, po Žalbenom vijeću, pokazuju i na to da je Blaškić poduzeo sve razumne mjere da spriječi zločine, osudi masakr u Ahmićima i provede istragu. Žalbeno vijeće zaključilo je i kako nije bilo ni dokaza da je Blaškić "znao da je zločin počinjen".
Žalbeno vijeće došlo je do istih zaključaka i u slučaja zločina počinjenih u napadima na druga sela Srednje Bosne te ga je i u tim slučajevima oslobodilo svake odgovornosti. Zaključak Vijeća kako su napadi na druga sela mogli imati vojna opravdanja mogao bi pomoći bivšem zapovjedniku Viteške brigade Mariju Čerkezu koji je nepravomoćno osuđen na 15 godina za napade na ta sela.
PRAVNI STANDARDI - ZAPOVJEDNA ODGOVORNOST
-----------------------------------------
Žalbeno vijeće utvrdilo je da je Prvostupanjsko vijeće, primjenom pogrešnih pravnih standarda, došlo do pogrešnih zaključaka u presudi. Stoga je, primjenom ispravnih pravnih standarda, oslobodilo Blaškića najvećeg dijela krivnje po zapovjednoj odgovornosti. Dok je Prvostupanjsko vijeće definiralo da je mens rea za izdavanje naređenja "znanje da postoji bilo koji oblik rizika, ma kako malen bio za nametanje krivične odgovornosti za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava", Žalbeno je vijeće ocijenilo da se "doista čini da bi prema standardima Prvostupanjskog vijeća svaki vojni zapovjednik koji izdaje neku zapovijed bio krivično odgovoran budući da uvijek postoji mogućnost da dođe do kršenja" međunarodnog humanitarnog prava. Stoga je Žalbeno vijeće kao novi standard utvrdilo da "osoba, koja naređuje da se nešto počini ili ne počini uz svijest da postoji znatna vjerojatnost da će prilikom izvršenja te zapovijedi biti počinjen neki zločin, ima traženi element mens rea za utvrđivanje odgovornosti prema članu 7(1) Statuta (haškog suda) na osnovi izdavanja takvog naređenja".
"Izdavanje naređenja uz takvu svijest mora se smatrati prihvaćanjem tog zločina", zaključilo je Žalbeno vijeće.
Žalbeno vijeće ispravilo je prvostupanjsku presudu i u pogledu propusta zapovjednika u istragama zločina i kažnjavanju potčinjenih. Potvrdilo je zaključak Žalbenog vijeća iz predmeta "Čelebići" da je nadređeni krivično odgovoran samo onda ako su mu bile dostupne informacije koje bi ga upozorile na krivična djela koja su izvršili njegovi podređeni. Zanemarivanje obveze da se prikupe takve informacije ne predstavlja posebno kazneno djelo prema članu 7(3) Statuta, kaže Žalbeno vijeće.
Žalbeno vijeće "izrazilo je i zabrinutost" što je Prvostupanjsko vijeće u presudi, u potpunoj kontradikciji, utvrdilo Blaškićevu odgovornost za izdavanje zapovijedi za zločine, a istodobno ga proglasilo i krivim što nije poduzeo mjere da se zločini spriječe i počinitelji kazne.
TUŽITELJSKA ODGOVORNOST
------------------------
Žalbeno vijeće nije prihvatilo žalbu obrane po osnovu prigovora na nepreciznu optužnicu i na to da je tužiteljstvo zatajilo oslobađajće dokaze. Suci su zaključili da je nepreciznost optužnice bila kompenzirana tijekom postupka detaljnim iznošenjem tužiteljskih dokaza. U slučaju zatajenja dokaza utvrdili su da je tužiteljstvo odgovorno za tri takva slučaja ali se radilo ili o dokazima koji nisu ključni ili je šteta ispravljena u žalbenom dijelu postupka jer se obrani dozvoljeno izvođenje svjedoka.
ZATOČENICI
-------------
Blaškić je proglašen krivim za zločine počinjene okrutnim postupanjem prema zatočenicima što je uključilo i njihovo upućivanje na kopanje rovova i korištenje za živi štit.
OTEGOTNE I OLAKŠAVAJUĆE OKOLNOSTI
----------------------------------
Kao otežavajuće okolnosti Vijeće je navelo da je Blaškić imao čin pukovnika HVO-a i bio zapovjednik te da su žrtve bile civili, a među olakotnima navedeno je njegova dobrovoljna predaja, kajanje, dobar karakter, obiteljsko stanje, pogoršano zdravstveno stanje, to što je bio uzoran pritvorenik te dugi pritvor.
- Žalbeno vijeće Haškog suda odbacilo je od 19 točaka osuđujuće prvostupanjske presude njih ukupno 16.
Izvještava: Sanja Pucak