Prvostupanjsko vijeće Haškog suda prije četiri godine proglasilo je generala Blaškića odgovornim i osudilo ga na 45 godina zatvora za zločine počinjene u Lašvanskoj dolini tijekom rata u BiH, od kojih je najteži bio zločin u Ahmićima kada je 16. travnja 1993. ubijeno više od stotinu muslimanskih civila.
Blaškiću je ukinut najveći dio presude, uključivši onaj u kojem se teretio za zločin u Ahmićima. Proglašen je krivim za zločin počinjen okrutnim postupanjem prema zatočenicima, što je uključilo i njihovo upućivanje na kopanje rovova i korištenje kao živi štit.
U presudi je utvrđeno da Blaškić nije imao nadzor nad jedinicama koje su počinile zločin u Ahmićima, kao i da je postojala dvostruka linija zapovjedanja kojom su drugi kontrolirali snage HVO-a, a ne Blaškić.
U presudi je žalbeno vijeće zaključilo da je u Srednjoj Bosni bilo legitimnih vojnih ciljeva, te da je u slučaju Ahmića, za koje je prvostupanjsko vijeće tvrdilo da je isključivo civilni cilj, žalitelj imao opravdanja za izdavanje zapovijedi za napad.
Žalbeno vijeće utvrdilo je da je prvostupanjsko vijeće došlo do pogrešnih zaključaka u presudi primjenom pogrešnih pravnih standarda, te je primjenom ispravnih standarda oslobodilo Blaškića za najveći dio presude.
Na galeriji na kojoj su bili članovi obitelji generala Blaškića izbila je erupcija oduševljenja nakon što je predsjednik žalbenog vijeća pročitao da je Blaškić osuđen na devet godina zatvora.
Sam Blaškić je, kao i tijekom čitava suđenja, ozbiljna lica slušao gotovo dvosatno obrazloženje presude i radio zabilješke, a njegova supruga Ratka i stariji sin slušali su talijanskog suca držeći se za ruke.
Sudac Pocar objavio je kako će Blaškić ostati u pritvoru dok se ne uredi njegovo prebacivanje u neku zemlju u kojoj bi trebao odslužiti kaznu do kraja.
Blaškić je u pritvoru osam godina i četiri mjeseca i njegovi branitelji odmah nakon sjednice na kojoj je pročitana presuda počeli su sastavljati zahtjev za uvjetni otpust.