Uvodni esej "Ludilo par excellence" u knjizi je napisao Maurice Blanchot, a Jaspers u prvom poglavlju piše o Strindbergu i njegovoj patografiji, dok u drugom poglavlju raščlanjuje usporedbu Strindbegra s drugim shizofreničarima duhovnoga ranga.
U drugom poglavlju tako Jaspers piše o Swedenborgu, psihijatrijskom iskustvu o duhovnosti shizofreničara, Hoelderlinu, a posebno obrađuje Van Gogha, te piše o odnosu shizofrenije i djela i pitanju shizofrenije i kulture vremena.
"Pojam shizofrenije je višeznačan. On označuje jednom formalno sve one duševne bolesti koje kao proces započinju u određeno vrijeme, koje oboljelima ne dopuštaju da se opet vrate na svoje ranije stanje, a koje se ne mogu shvatiti kao očitovanje poznatih moždanih oboljenja," piše Jaspers u uvodnom dijelu knjige.
Knjigu su na hrvatski jezik preveli Tomislav Bracanović i Željko Pavić, a pogovor naslovljen "Duša u rascjepu" napisao je Danilo Pejović.
Jaspers je svoje radove "Strindberg i Van Gogh" (219 str.) prvi put objavio na njemačkom jeziku 1922. u sklopu zbirke spisa o primijenjenoj psihijatriji.
Karl Jaspers (1883.-1969.) je njemački filozof i psihijatar, predstavnik je filozofije egzistencije. Napisao je među ostalim "Duhovnu situaciju vremena" i "Psihologiju svjetonazora".