Nakladnik monografije je Profil International.
Prema sadržaju antologije, ona obuhvaća prošlo stoljeće od 1901. završava sa 2001. godinom, a u njoj su hrvatski pjesnici predstavnici historicizma, modernizma i postmodernizama .
U predgovoru antologije Mrkonjić naglašava kako je u 20. stoljeću hrvatsko pjesništvo prošlo kroz kušnju najdramatičnijih vremena u cjelokupnoj povijesti naroda, u kontekstu kako onih širih europskih i svjetskih kriza, tako i onih lokalnih. Napomenuo je kako unatoč tomu ovo pjesništvo ima važnu dionicu europske pjesničke matice u koju se sa stanovitim zakašnjenjem uključuje Matoš, potom Vidrić, Kamov i Galović, koji svojim sudbinama usuglašuju poeziju s vremenom prevladavajući i artizam i antiestetizam, napominje Mrkonjić.
Osvrćući se na njegov antologičarski izbor, Tea Benčić Rimay naglasila je kako se Mrkonjić upustio u teški posao odabira pjesnika rekavši kako je ispoštovao etičku i estetičku podlogu u svom odabiru. Naglasila je kako je antologija 'dobra u poniznosti, a sigurna u sporosti'.
Akademik Tonko Maroević kazao je kako Mrkonjić iz vlastite poetike ima pravo razumijevanja stoljeća kroz hrvatske pjesnike koji drugi nisu u stanju uspostaviti. Naglašava kako je ovo Mrkonjićevo čitanje stoljeća, odnosno najosobnije čitanje hrvatskog pjesništva kako ga doživljava Mrkonjić.
O antologiji su govorili urednik Velimir Visković, Cvjetko Milanja i Branimir Donat.
Najava oko objavljivanja antologije, kojoj je izdavač trebalo biti Društvo hrvatskih književnika, izazvala je određene podjele među hrvatskim piscima, pa je antologičar Mrkonjić na stranici 413. uvrstio samo ime Slavka Mihalića, aktualnog predsjednika DHK ne objavivši niti jednu njegovu pjesmu.