Budući da je Rupel odbio Ropovu sugestiju da dade ostavku kako bi ga odmah naslijedio Ivo Vajgl, veleposlanik u Njemačkoj, o starom i novom ministru vanjskih poslova morat će uskoro glasovati parlament. Iako Ropova vlada u parlamentu ima potrebnu većinu, rasprava i glasovanje pružaju novu priliku da se vidi kakav je pravi odnos snaga lijevog i desnog centra. Rupel, koji je sebe obično nazivao liberalnim konzervativcem niz je godina politički balansirao između dva stranačka tabora zbog čega su ga jedni držali vječitim disidentom, a drugi vječitim konformistom.
Unatoč tome što je Ropu "iza leđa" sazvao "Okupljanje za Republiku", svojevrstan političko-filozofski forum u kojemu su intelektualci i političari iz kruga desnice, Rupel ne namjerava dragovoljno otići niti iz stranke, što otvara prostor za kombinacije kojemu bi se političkom krugu mogao prikloniti. Štoviše, Rupel je, nakon što se u srijedu prijevremeno vratio iz Londona gdje je pratio Ropa u službenom posjetu, oštrim riječima najavu svoje smjene i izbacivanja iz stranke nazvao vraćanjem u stara "komunistička" vremena kad su se neposlušnima dijelile "partijske kazne".
Prema eventualnom okupljanju "nove desnice" pred parlamentarne izbore pod Rupelovom egidom najviše skepse pokazao je Lojze Peterle, predsjednik Demosove vlade iz vremena stjecanja nezavisnosti. U takvoj Peterleovoj reakciji dosta je racionalnog prisjećanja na proljeće 1992. godine kad je Rupel srušio prvu demokratski izabranu vladu u kojoj je Peterle bio premijer, a Rupel ministar vanjskih poslova, što je omogućilo Drnovšekov dolazak na vlast. Isto tako, nekadašnji šef slovenskih demokršćana, a sada novi zastupnik u Europskom parlamentu, vjeruje da desna oporba u kojoj su sada prve violine Janez Janša i Andrej Bajuk ima priliku da osvoji jesenske izbore nakon što je 12 godina igrala perifernu političku ulogu. Poznati solist i nepouzdani politički partner poput Rupela u tome bi joj mogao samo smetati, jedna je od ocjena u oporbenim krugovima i to unatoč tome što su Rupelove kritike "ljevičarenja" i "vraćanja na komunističke metode" vladajuće stranke iz taktičkih razloga na desnici primili s odobravanjem.
O Rupelovoj uvrijeđenosti zbog smjene govori i njegova negativna ocjena predloženog novog ministra Ive Vajgela. Riječ je, tvrdi Rupel, o čovjeku kojega je on sam "spašavao" kad mu je pomoć bila najpotrebnija. 61-godišnji Vajgl bio je naime od 1988. do 1991. godine šef sektora za kulturu, te glavni predstavnik za tisak u zadnjoj jugoslavenskoj vladi Ante Markovića, no u najkritičnije vrijeme pravodobno se odazvao Kučanovu pozivu da se vrati u Ljubljanu i uključi u borbu za diplomatsko priznanje Slovenije koje je koordinirao Rupel. Kod Rupela koji se smatra jednim od vodećih članova "državotvorne struje" u tadašnjoj politici očito ni ta vremena nisu završena bez traumatskih podjela na "jugoslavenske" i "slovenske" kadrove, ali i pretjeranih ocjena o opasnosti komunizma koje je Rupelov prijatelj, filozof Tine Hribar, na prvom sastanku Okupljanja za Republiku začinio ocjenom da je među slovenskim vladajućim liberalima prevladala "lenjinistička" struja.