Autori obradbu jedinstvena političkog fenomena stroga staleškog monopola vlasti u Dubrovačkoj Republici počinju Velikom zavjerom u 17. stoljeću i početkom dugotrajna raskola patricijata, koji su pokazali sve unutarnje slabosti tog sustava vlasti, rekla je recenzentica Zdenka Janeković-Roemer.
Po njezinoj ocjeni Ćosićeva i Vekarićeva analiza metodološki je zanimljiva i višeslojna, provedena na razini staleža, roda, obitelji, pojedinca, vanjske politike, ali i svakodnevna života.
Uz zapisnike dubrovačkih vijeća te Acta et diplomata, kojima su se služili i njihovi preteče, Ćosić i Vekarić temelje svoje zaključke i na drugim izvorima kao što su matice, bračni ugovori i oporuke. Njihove tablice i grafikoni jasno pokazuju omjere snaga u vijećnici, što je omogućilo da se na problem Velike zavjere i iz nje proizišla raskola vlastele gleda potpunije, rekla je Roemer.
Autori Veliku zavjeru tumače kao "dubrovački odjek političkih zbivanja u kojima je začeta koncepcija europskog orijentalizma s istočnim pitanjem kao središnjom političkom sastavnicom".
Po mišljenju recenzentice autori su u knjizi donijeli i vrlo zanimljivu raščlambu Gunudulićeve "Dubravke" i "Osmana", te Palmotićeva "Pavlimira". U poetsko-alegorijskoj simbolici "Dubravke" krije se okorjeli politički realizam, a "Osman" obuhvaća širok plan svjetski važnih zbivanja, ali je u svojoj biti to spjev o Dubrovniku.
Bogato ilustrirana i opremljena knjiga "Dubrovačka vlastela između roda i države - Salamankezi i sorbonezi" podijeljena je na dvije cjeline - Raskol dubrovačkog patricijata, te Rodovi, casate, pojedinci, a na kraju je pregled izvora i literature.
Knjigu je objavila Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti i Zavod za povijesne znanosti u Dubrovniku.