Riječ je o prvoj generalnoj skupštini Svjetske akademije koja se održava na području jugoistočne Europe, a i prvoj priređenoj u Europi nakon duljega vremenskog razdoblja.
Pitanje ljudske odgovornosti za evoluciju razmotreno je u kontekstu podpitanja - je li Huxley imao pravo, odnosno je li bio u pravu poznati britanski biolog Sir Julian Sorell Huxley kada je 1957. ustvrdio da ljudska vrsta može, ako to želi, transcendirati samu sebe. Huxley je, naime, vjerovao u mogućnost da čovjek, a i ljudska vrsta u cjelini, može trancendirati samoga/samu sebe stvaranjem novih mogućnosti od i za svoju ljudsku prirodu.
Ipak za raspravu o toj, kao i bilo kojoj drugoj temi, preduvjet je zaštita i očuvanje okoliša, smatra Agni Vlavianos-Arvanitis, supredsjedateljica plenarne sekcije o temi ljudske odgovornosti za evoluciju. Obrazovanje je pak, rekla je, "moćan ključ za očuvanje okoliša i spašavanje našeg planeta, a nove nam tehnologije, ako ih primijenimo na novi način, mogu u tomu znatno pridonijeti".
James Hughes, predsjednik Svjetske transhumane udruge (World Transhumanist Association), u kojoj je okupljeno oko 3000 članova sa svih strana svijeta, problematizirao je pitanje treba li se ili se ne smije kontrolirati evolucija suprotstavljanjem argumenata onih koji su za tu kontrolu, odnosno tranhumanista i onih koji joj se protive, a koje je nazvao biokonzerativcima.
Sam Hughes vjeruje pak u potrebu ljudskoga "upletanja" u evoluciju zbog, kako je rekao, mogućnosti poboljšavanja ljudskih tjelesnih i mentalnih mogućnosti.
Akademik Miroslav Radman upozorio je da se na putu raspravljanja o toj temi nameće jedan problem kojega je pak "prepoznao" u tomu da se ljudski ego zapravo poistovjećuje s mozgom.
Jer, kako je istaknuo, skloniji smo vjerovati da mi "proizvodimo" naše misli, a ne naš mozak, odnosno da se naš mozak ne ponaša kako ostali organi i da "ne proizvodi" kao oni. Pri tomu se može postaviti i pitanje - "terorizira" li nas naš mozak, pa ako da, dodao je, tomu bismo onda mogli "doskočiti" stvaranjem međunarodnoga prostora u kojemu bismo imali slobodno vrijeme za osmišljavanje najboljih znanstvenih projekata,
Iako nije izrijekom rekao gdje se takav prostor nalazi ili bi se mogao pronaći, akademik Radman je na kraju pokazao nekoliko fotografija Mediteranskoga instituta za istraživanje života (MedILS) u Splitu.