Nedavno je otkriveno da mozak u zdravih ljudi do 85. godine ne odumire onako kako se mislilo.
Kako napominje Gerhard Roth sa Sveučilišta u Bremenu, mozak jače propada između 80. i 90. godine i mnogo manje nego se mislilo. Sve dok je naš mozak u snazi, ostajemo i duševno aktivni i to do duboke starosti, pokazuju najnoviji rezultati istraživanja.
Ne postajemo puno gori, postajemo emocionalno gori, najbrže opada osjećajnost, napominje Roth i dodaje kako je ljudska motorika do duboke starosti vrlo gipka, dok naš spoznajni razvoj doseže vrhunac s 30 godina i zatim se lagano smanjuje. Ali spoznajna gipkost nadomješta se do duboko u starost stručnim znanjem te to smanjenje uopće nije dramatično koliko se misli, dodao je.
U nekom trenutku, između 80. i 90. godine života, zakazuje i - uvjetno rečeno - čišćenje smeća iz mozga, tvrdi Roth. Po njegovim riječima nakuplja se otpad od bjelančevina i stvaraju se prave gomile, takozvane naslage, koje s vremenom ometaju ili zaprječavaju poruke koje bi normalno prolazile između živčanih stanica.
Umiranje počinje rođenjem - bar u mozgu. U novorođenčadi svaka moždana stanica ima 25.000 živčanih vlakana, koja ju povezuju s ostalim živčanim stanicama. U dobi od tri godine tek ih je 15.000. Ostala vlakna odumiru zato što su nepotrebna ili, drugim riječima, preživljavaju samo ona koja redovito primaju podražaj.
Potpuno pijanstvo, na primjer, ubija navodno na tisuće moždanih stanica, ali Gerhard Roth to ne smatra toliko tragičnim.To ne bi trebalo nikako biti ohrabrenje za neograničeno napijanje, jer u većine alkoholičara jetra stradaju prije nego mozak.
"Čak ako bi odumiralo tisuću ili deset tisuća neurona na dan, u usporedbi sa stotinom milijarda to nije ništa jer je mozak nevjerojatno sposoban to nadomjestiti i može nadomjestiti gotovo sve, ako nije prestar", tvrdi Roth.