Konkretno, kako bi vidjeli postoji li među najbližim čovjekovim rođacima osjećaj za pravednost, Joan Silk s kalifornijskog sveučilišta u Los Angelesu i njezini kolege, zamislili su pokuse u kojima su čimpanze mogle dobiti poslasticu ako bi je pružile drugom majmunu.
Da bi se to provjerilo, majmuni su smješteni u parovima u kaveze u kojima je postojala naprava iz koje su pomicanjem poluge mogli doći do voća. Poluga je, međutim, bila dostupna samo jednom majmunu koji ju je mogao povući tako da poslastica padne samo njemu ili i njemu i njegovu susjedu istodobno. Majmun kojemu je poluga bila dostupna tako bi uvijek dobio poslasticu.
Istraživači su se iznenadili kad se pokazalo da primati, koji su se vrlo dobro međusobno poznavali jer su dugo živjeli zajedno, radije uzimaju poslasticu samo sebi.
To je ponašanje još neobičnije kad se zna da u divljini čimpanze često sudjeluju u zajedničkim aktivnostima. Zajedno nadziru granice svojih teritorija, zajedno napadaju suparnike, tješe ranjenog rođaka ili sudjeluju u lovu i odmah dijele meso.
Reklo bi se da među primatima to ponašanje ovisi o rodbinskim vezama među različitim članovima zajednice (čimpanze izabrani za pokus nisu bili u rodu), primijetili su znanstvenici.
Kad je o ljudima riječ, zaključuju znanstvenici, objašnjenje različitih osjećaja za doprinos društvu (sudjelovanje u izborima, davanje krvi, osudu kršenja društvenih normi...) treba tražiti u složenom kulturnom nasljeđu i moralnoj procjeni.