Kao primjere u koje bi se Hrvatska i Slovenija trebale ugledati Vidmajer navodi "finski model" suradnje u skandinavskom prostoru, najizrazitiji u suradnji Finske i Švedske međusobno, ali i u širenju njihova političkog i ekonomskog utjecaja na baltičke države, što je očita sugestija da bi Slovenija i Hrvatska boljim odnosima mogli strateški surađivati na Balkanu.
"Radi se o modelu političkog utjecaja i ekonomske suradnje koji je sve probleme učinio nevažnima", navodi Vidmajer, pri čemu tezu ilustrira potporom Finske i Švedske baltičkim državama u njihovu ulasku u Europsku uniju, njihovim velikim investicijama u te države, te slikovitom izjavom finske predsjendice Tarje Halonen za "Delo" da će "baltičke države postati nove nordijske države", čime je željela pokazati "kolektivnu odgovornost" pomaganja susjednim državama i "altruizam u kojemu su prisutni i interesi".
"Drukčiji model, ali ipak sličan finskom, jest model koji su nakon rata izabrale Njemačka i Francuska kako bi prevladale povijesne traume, pa su ekonomske i druge veze konflikte učinile nevažnima, a polje pozitivne energije imaju čak Indija i Pakistan, barem dok njihove ekipe na igralištu igraju kriket", navodi Vidmajer u svojoj analizi, dodajući da je sa Slovenijom i Hrvatskom drukčije.
"Hrvatska i Slovenija su izabrale rat koji je teško rastumačiti budući da je iracionalan. Njihovo političko savezništvo je neophodno, ekonomije komplementarne, povijest neproblematična, a spor ne koristi ni jednoj ni drugoj strani", navodi Vidmajer.
"Unatoč tome dvije države ne mogu pobjeći iz vlastite kože. Hrvatska prijeti arbitražom, Slovenija referendumom i nakon cijelog desetljeća svađa dvije su države slične kao jaje jajetu. Politika i pravna struka u Zagrebu agresivno ponavljaju da je izlazak Slovenije na otvoreno more mitologizirani cilj i tako susjednu državu ucjenjuju na mjestu gdje je najranjivija. Slovenija pak u Europi prstom upire na Hrvatsku i tvrdi da sama predstavlja predziđe civilizacije prema Balkanu. Naglašavanjem civilizacijske razdjelnice između "nas" i "njih" Slovenija sama dokazuje da je riječ o crti koja je više formalna nego stvarna. Sugerira da Hrvatsku glasno podržava, a da će potiho napraviti sve kako bi joj postavila prepreke", opisuje Vidmajer psihološke vidike stanja duhova u Ljubljani i Zagrebu, kako ih sama vidi.
No, nije - dodaje - riječ samo o psihologiji nego je i u političkom i diplomatskom smislu između dviju država nastao "previsok zid, pa bilateralno dogovaranje više nije moguće".
"Previše je neprijateljstva, a premalo povjerenja. Političari su stvar doveli do točke kad više nije moguće održavati nesporazume na niskom stupnju intenziteta, zamrznuti otvorena pitanja i čekati bolja vremena. Fanfare nacionalizma gode ušima svojom prijatnom melodijom, nacionalni interes ograničen je na puku suverenost u standardnom i površnom značenju te riječi", navodi Vidmajer.
Dodaje da u sadašnjem trenutku ni jedna ni druga strana nisu spremne na snižavanje svojih očekivanja što bi omogućilo da se dođe do kompromisa i da su slovensko-hrvatski odnosi zapravo pitanje povezano s "političkom kulturom" koja je daleko od skandinavskog tipa i finskog modela.
"Na ovim prostorima postoji prezir prema političkoj pravičnosti i skromnosti, a cijene se levantinski duh, brzi trofeji i instant-rješenja. Tome je u zadnjem desetljeću podlegla i slovenska politika iza kulise prividnih pregovora sa Zagrebom", navodi Vidmajer i zaključuje da je sada vrijeme za "političku realnost".
"Dodir Slovenije s otvorenim morem u normalnim bi okolnostima bio formalni izraz dobrosusjedstva. Problem Ljubljanske banke je jednostavan i rješenje bi trebao diktirati interes da se za tu banku deblokira hrvatsko tržište", navodi Vidmajer stajalište o dva glavna otvorena pitanja.
"No, okolnosti nisu normalne jer Slovenija i Hrvatska nisu u dobrosusjedskim odnosima. Stvarnost je arbitraža", navodi u zaključku i dodaje da je hrvatski prijedlog da se pitanje spornog dijela granice riješi arbitražom Ljubljanu stavio u nepriliku.
"Prijedlog je kako se čini izrečen u trenutku kad je to najprihvatljivije Hrvatskoj, a najmanje prihvatljivo Sloveniji. No, ponuda je izrečena i stvorila novu dinamiku u odnosima. Došlo je vrijeme kad se treba prestati pretvarati. Potrebne su sistematične pripreme i precizno dokumentiranje slovenskih argumenata da se pitanje (granice) iznese pred trećega", zaključuje Vidmajer u subotnjem "Delu".