Ptičja gripa zarazna je bolest ptica koju uzrokuje virus gripe tipa A. Pretpostavlja se da su joj podložne sve ptice.
Poznato je petnaest podtipova virusa gripe kojima se mogu zaraziti ptice. Do danas su sve epidemije uzrokovali virusi gripe tipa A podtipova H5 i H7.
Virus ptičje gripe prenose ptice selice, uglavnom divlje patke, koje su ujedno i najotpornije na virus. Perad, uključujući kokoši i purane, posebno je osjetljiva na širenje smrtonosne gripe.
Izravan ili neizravan dodir peradi s pticama selicama navodi se kao čest uzrok epidemije, a u njezinu širenju veliku ulogu imaju i sajmišta na kojima se prodaju žive ptice.
Nedavna su istraživanja pokazala da virusi koji izazivaju blaže oblike bolesti mogu neko vrijeme kružiti među peradi, a zatim mutirati u vrlo opasan virus.
Širenje ptičje gripe može se spriječiti karantenom zaraženih farmi i uništenjem zaraženih jata. To je vrlo bitno jer se virus ptičje gripe može lako prenijeti s farme na farmu mehaničkim putem, odnosno opremom, vozilima, hranom, kavezima ili odjećom. Virusi koji uzrokuju najteže oblike bolesti mogu dugo preživjeti u okolišu, posebno na niskim temperaturama.
Opasnost širenja gripe može se umanjiti provedbom nekoliko mjera. Najprije se mora zaustaviti širenje epidemije među pticama kako bi se smanjila mogućnost izloženosti čovjeka virusu. Osobe koje bi mogle doći u dodir sa zaraženom peradi mogle bi se cijepiti postojećim cjepivima protiv ljudske gripe kako bi se spriječilo miješanje gena.
Informacije o samom tijeku bolesti ograničene su na studije hongkonških slučajeva iz 1997. Oboljeli su imali visoku temperaturu, upaljeno grlo, kašljali su, a u osoba koje su poslije umrle od te bolesti zabilježeni su teške respiratorne smetnje slične onima koje se javljaju u oboljelih od virusne upale pluća.
Dijagnostički testovi za sve životinjske i ljudske tipove gripe brzi su i pouzdani. Lijekovi, koji se mogu koristiti i za liječenje i za prevenciju, klinički su uspješni protiv sojeva gripe tipa A. Neki od njih su vrlo skupi i zalihe su ograničene.
Iskustvo u proizvodnji cjepiva veliko je, posebno zato što se sastav cjepiva svake godine mijenja kako bi odgovaralo promjenama u virusu. Ipak, da bi se proizvela dovoljna količina novog cjepiva koje bi pružilo zaštitu od novoga podtipa gripe bit će potrebna najmanje četiri mjeseca.