Govoreći o socijalnoj politici i siromaštvu, Zrinščak je hrvatsku socijalnu politiku nakon 1990. podijelio u nekoliko etapa upozorivši na glavne karakteristike svakoga razdoblja.
Po njegovim riječima, u vrijeme ratne solidarnosti na djelu su bila dva sustava socijalne skrbi, jedan naslijeđeni, a drugi koji je skrbio o izbjeglicama. U razdoblju poratne obnove donesen je Zakon o radu, ali on nije odgovorio na problem nezaposlenosti. U razdoblju tranzicijskog reformizma, kada je Svjetska banka provela prvo istraživanje siromaštva u Hrvatskoj, donesen je Zakon o udrugama i Zakon o socijalnoj skrbi, koji nije osigurao decentralizaciju sustava. U razdoblju stabilizacije i socijalne reforme (2000.-2003.), kada je došlo do promjene vlasti, donesen je Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju, ali taj proces europeizacije, kako ističe Zrinščak, nije utjecao na profilaciju politike prema siromaštvu. Donesen je prvi Program borbe protiv siromaštva i socijalne isključivosti, ali je on bio deklaratoran i u svojoj biti neprovediv, smanjen je dječji doplatak i rodiljski dopust. Najnovije razdoblje Zrinščak naziva konsolidirana demokratska tranzicija i socijalna marginalizacija (2003.-). Od 2004. svedoci smo novoga razdoblja, koje bi zbog izglednih procesa europskog pridruživanja, kako napominje, naglašenije moglo utjecati na politiku prema siromaštvu.
Po ocjeni Siniše Zrinščaka ključni problemi su u nekonzistentnim reformama, institucionalnom fragmentizmu, zaustavljenim socijalnim reformama, nedostatku analitičkih podloga i nepripremljenosti za međunarodnu participaciju.
Govoreći o licima siromaštva u Hrvatskoj na osnovi istraživanja Hrvatskog Caritasa, Ivan Rimac s Instituta društvenih znanosti "Ivo Pilar" ustvrdio je kako je u Hrvatskoj velik postotak stanovništva - 60 posto - na rubu siromaštva, 30 posto pripada srednjem sloju, a 7,6 posto stanovništva čini skupinu bogatih.
Najveća skupina zapravo preživljava. Po Rimčevim riječima ona na razini četveročlane obitelji mjesečno ima ukupne rashode 3150 kuna. Govoreći o relativno velikom statističkom postotku automobila, ističe kako je to na posjedovnoj, a ne uporabnoj razini, jer mjesečno obitelj ne prijeđe automobilom više od 400 kilometara. Odmor je rezerviran samo za najbogatiju skupinu kao i kulturna potrošnja.
Rimac stoga postavlja pitanje otkud sredstva za socijalne transfere, odakle solidarnost, ako 60 posto stanovništva preživljava.
O dinamici siromaštva i utjecaju EU na strategiju smanjenja siromaštva u Mađarskoj govorila je na konferenciji Julia Szalai s Instituta za sociologiju Mađarske akademije znanosti.
Po njezinim riječima, ne može se kazati da se u pogledu siromaštva stvari ne mijenjaju otkako je Mađarska ušla u EU, međutim, kako naglašava, to nije brza promjena. Ona drži da će u tom pogledu rezultati biti vidljivi tek za deset godina.