Hrvatske je 70-ih godina (20. stoljeća) imala prvi centar za uzgoj lubina na Mediteranu, a prije nekoliko godina bila je i "pionir" u uzgoju tuna, rekao je Čobanković na skupu koji je, u organizaciji Hrvatske gospodarske komore (HGK), okupio stručnjake i predstavnike proizvođača u akvakulturi iz više, uglavnom mediteranskih zemalja.
Stoga, dodao je, potrebno je prepoznati potencijale i limite te proizvodnje, ali istodobno Hrvatska "ne treba zaboraviti uzgoj pastrve i šarana".
Ministar Čobanković također je napomenuo kako će se sve članice Europske federacije proizvođača u akvakulturi morati prilagoditi tržištu na kojemu su potrošači sve zahtjevniji, a cijene ribe sve niže, te zaključio kako hrvatska proizvodnja u akvakulturi mora biti konkurentna na tržištu.
U izjavi novinarima po završetku sastanka ministar Čobanković je, govoreći o pregovorima Hrvatske i EU, istaknuo da je na Ministarstvu poljoprivrede i dalje posao usklađivanja zakonodavstva.
O tom, kako je rekao, tehničkom poslu nema pregovaranja, a pregovarat će se o proizvodnim kvotama za osjetljive proizvode kao što su šećer, vino, mlijeko, maslinovo ulje, ribe i riblje prerađevine.
"Nema pregovarača koji će uspjeti dogovoriti veće kvote od onih kojih je Hrvatska već postigla u svojoj proizvodnji. No, umijeće pregovarača bit će da se izbori za utvrđivanje proizvodnih kvota na temelju referentnih godina, a ne da referentne godine budu one u kojima je dolazilo do ekstremnih situacija, kao što je primjerice godine 2003. u biljnoj proizvodnji bila elementarna nepogoda", rekao je ministar Čobanković.
Naglasio je kako takve godine treba isključiti za utvrđivanje proizvodnih kvota.
Također je kazao kako je na Hrvatskoj da poveća proizvodnju u sektoru ribarstva.
Inače, na Predsjedničkom sastanku Europske federacije proizvođača u akvakulturi prikazana je statistika proizvodnje u uzgoju lubina i komarče po zemljama, primjerice u Francuskoj, Italiji, Grčkoj, Cipru, Turskoj i Hrvatskoj. Izneseni su i planovi za slijedeće dvije godine.
Republika Hrvatska proizvodi 2,5 do 3 tisuće tona godišnje dok primjerice proizvodnja Turske premašuje 50 tisuća godišnje.
Kao najznačajniji problem sudionici skupa naveli su tržište na kojem ne postoji jedinstvena strategija nastupa što rezultira u najvećem profitu velikih lanaca i relativno lošom pozicijom proizvođača.
Skup danas završava s radom.
Europska federacija proizvođača u akvakulturi osnovana je 1969. i okuplja nacionalna udruženja iz 22 europske države.