U znanstvenom radu "Pogled na stradanje Hrvata i Katoličke crkve u Hercegovini za vrijeme Drugoga svjetskog rata" Vukšić napominje kako je tekst nastao u povodu obilježavanja 60. godišnjice ubojstva sedmorice franjevaca u Mostaru, sredinom veljače 1945.
Za vrijeme Drugoga svjetskog rata i neposredno nakon njega iz Hercegovine je na hrvatskoj strani, kao izravne žrtve rata, po nepotpunim crkvenim popisima, stradalo oko 15.500 ljudi. Po crkvenim izvorima na tom je području 1937. živjelo 183.088 katolika, navodi Vukšić.
Među stradalima je 69 svećenika (37 posto) koje su gotovo sve, najčešće bez ikakva suđenja ubili partizani, piše u radu.
Mjesta njihovih smrti razasuta su od otočića Dakse kod Dubrovnika, pa do Maribora, napominje, dodajući kako se njihova "krivnja" sastojala u tome što su bili svećenici.
Tvrdi kako je pak tragedija Hrvata i Katoličke crkve u Hercegovini bila mnogo veća od one svećenika te da je pitanje hoće li se ikada doznati točan broj stradalih o čemu se počelo objektivno pisati tek nakon 1990.
Stradali su popisani, kako podsjeća, zahvaljujući tadašnjem mostarskom biskupu Pavlu Žaniću, koji je krajem 1988. zatražio od župnika da istraže i popišu žrtve. Svoju nakanu u povjerljivom dopisu objasnio je potrebom da se stane na put optužbama protiv Katoličke crkve, crkvenih ljudi i čitava hrvatskog naroda.
Autor u članku podsjeća na hrvatsko pitanje i stanje Katoličke crkve u Jugoslaviji uoči Drugoga svjetskog rata te opisuje stanje naroda i Crkve u Hercegovini u tom vremenu. Slijedi pogled na političko stanje iz 1941. i užasna stradanja koja su se smjenjivala u valovima. Na kraju je priložen popis stradalih po župama.
Časopis, uz ino, objavljuje prozne tekstove austrijskoga književnika Thomasa Bernharda (1931.-1989.), članak Miloša Okuke o zaboravljenim hrvatskim piscima s kraja 19. i početka 20. stoljeća te znanstveni rad Marije Muse o lingvističko-onomastičkom pristupu imenima tvrtaka u zapadnom Mostaru.