U tadašnjim je medijskim predviđanjima u izboru za novog papu milanski kardinal Martini (78) imao najveće izglede, kao predvodnik naprednjačkog tabora, za razliku od kardinala Ratzingera (78), lidera konzervativne struje, ali objavljena lista rezultata glasovanja pokazuje da se kardinal Bergoglio, nadbiskup Buenos Airesa, nametnuo kao najveći suparnik njemačkom kardinalu.
U svima od četiri kruga glasovanja, Ratzinger je dobivao najviše, a kardinal Bergoglio (69), isusovac, stalno je bio na drugom mjestu. Za izbor je bilo potrebno dobiti 77 od 115 glasova kardinala.
U prvom krugu 18. travnja, kardinal Ratzinger imao je već 47 od 115 glasova, dok je Martini imao tek 9, a kardinal Bergoglio 10. U drugom krugu, 19. travnja ujutro, Ratzinger je dobio 65, a Bergogolio 35 glasova. U trećem, Ratzinger je osvojio 72, a Argentinac 40 glasova. Međutim, u petak popodne, u odlučujućem krugu, Ratzinger je dobio 84, a Bergogolio je spao na 26 glasova.
U "Dnevniku konklava" neimenovanog kardinala, kojega je dijelove u petak objavilo više glasila, a cijelosti će naknadno objaviti talijanski časopis Limes, navodi se da je kardinal Bergogolio, koji je mogao biti prvi latinoamerički papa u povijesti, davao je znakove kako ne želi da ga izaberu, što je obeshrabrilo njegove pristaše koji nisu bili kadri predložiti drugo ime koje bi se nosilo s odlučnošću Ratzingerova tabora.
Kardinali prije ulaska u konklave radi izbora novog pape, prisežu, pod prijetnjom izopćenja, da će najstrože čuvati tajnu o tijeku konklava, zbog čega dotični kardinal koji je izišao u javnost nije htio otkriti svoj identitet.
Ovaj dnevnik također otkriva da Ratzinger nije bio izabran s više od 100 glasova kako se nagađalo. Također, pokazuje se da Martini ili bilo koji drugi talijanski kardinal nisu imali realnih izgleda biti izabrani. Netočnom se pokazala i teorija da je ime nekog azijskog ili afričkog kardinala bilo o optjecaju. Štoviše, izgleda da njihov izbor uopće nije bio razmatran.
Dnevnik otkriva i neke anegdote s izbora. Naprimjer, portugalski kardinal Jose Policarpo da Crux, strastveni pušač, napuštao je povremeno vatikanski hotel u kojem su bili smješteni kardinali kako bi mogao pušiti.