Da bi nekoliko puta odgađani izbori protekli u sigurnosti, koliko je to moguće u još uvijek nestabilnoj zemlji, mobilizirano je ukupno 100.000 afganistanskih vojnika za nedjelju 18. rujna.
Osim njih, više od 20.000 vojnika na čelu s Amerikancima još je u Afganistanu, a za sigurnost glavnoga grada Kabula i okolice skrbi se i više od 10.000 pripadnika međunarodne snage za sigurnost (ISAF).
Među ukupno 5.800 kandidata za nacionalnu skupštinu (Wolesi Jirga) od 249 mjesta natječe se 2.760 kandidata, dok se na lokalnoj razini za 420 mjesta u 34 pokrajinska vijeća natječe 3.016 kandidata.
Na pola puta između dva jaka tabora - "stare garde" mudžahedina te paštunskih plemena okupljenih oko predsjednika Hamida Karzaija, manja je skupina neovisnih kandidata koju čine mladi, intelektualci, bivši komunisti i konačno žene i za njih bi trebalo glasati gradsko stanovništvo.
Prema afganistanskome izbornome zakonu 25 posto mjesta osigurano je za žene u Wolesi Jirgi, a u pokrajinskim vijećima 30 posto mjesta.
Paradoks ženskih kvota očitovat će se u tome da u nekim gusto naseljenim pokrajinama neće proći kandidati čak i s više tisuća glasova, dok će s tek nekoliko desetaka glasova zastupničko mjesto osigurati žene ili kandidati slabo naseljenih krajeva.
Još je jedna kategorija prisutna u izbornom krajobrazu a riječ je o bivšim talibanima kojima je vlada, većinom paštunska kao što su i oni, pružila ruku. Ti vjerski učenici, koji su uspostavili brutalan režim i doveli zemlju do krajnje bijede i izolacije, bili su povezani s terorističkom organizacijom al-Qaidom čijem su vođi Osami bin Ladenu pružali gostoprimstvo do 2001., kada su svrgnuti američkom intervencijom. Mogli bi dobiti glasove pojednih plemena na jugu ili istoku zemlje.
Među mudžahedinskim ratnim vođama, koji su slavu stekli tijekom antisovjetskog rata i krvavog građanskog rata 90-ih godina, više je poznatih kandidata kakav je bivši predsjednik Burhanudin Rabani.
Iako nejedinstveni ratni vođe mogli bi se ujediniti kao protuteža paštunskom frontu koji podržava predsjednika Ahmeda Karzaija. U tom bi se slučaju reaktivirala klasična podjela Afganistana na paštunce i nepaštunce, upozorava Ahmed Joyenda, predsjednik Zaklade za civilno društvo.
Ne treba ni zaboraviti skupinu 'narkopalramentaraca' povezanih s opijumskom mafijom koji "svoje kandidate imaju posvuda", upozorava europski diplomat, uvjeren da će nakon kupnje glasova neminovno doći i do kupnje kandidata.
Stoga bi bolje bilo da Karzai dobije većinu što bi omogućilo stvaranje oporbe i strukturiranje političkog života. To nije bilo moguće u vladi nacionalnog jedinstva, zaključuje europski diplomat.
Doista impozantan popis problema i teškoća u kojima će se odvijati ti prvi parlamentarni izbora nakon 1969., godine moguće je podijeliti na one tehničke i na one političke i socijalne prirode.
U prvoj je kategoriji problem dvostrukih izbora. Afganistanci nemaju izborne tradicije i nije im lako objasniti zašto ponovo moraju glasati kad su lani birali predsjednika. Još teže razumiju da moraju birati dva tijela: parlament i lokalna vijeća, pojašnjavaju predstavnici zapadnih nevladinih udruga (NGO).
U pojedinim pokrajinama birači će se pošteno namučiti da bi pronašli svoga kandidata u šumi od više stotina ponuđenih imena. Samo u Kabulu glasački listić ima sedam stranica. Kakav je to velik problem postaje jasnije uz podatak da je gotovo 80 posto stanovništva nepismeno.
Vrijeme će također biti veliki problem pa se očekuje i produljenje rada birališta.
Politički je upitna odluka predsjednika Karzaija i njegovih američkih saveznika da primjene sustav "jedan i neprenosiv glas" kojim se kandidatima brani predstavljanje pod amblemom političke stranke. Time se tradicionalnim političkim strankama priječi povratak na političku scenu, upozoravaju udruge i Ujedinjeni narodi.
Joanna Nathan iz nevladine organizacije International Crisis Group ističe da u zemlji u kojoj nema političkih stranaka, odlučuju religija i narodi, a to pruža slabe izglede za demokratizaciju.
Napaćenoj azijskoj državi koja je desetljećima živjela samo krvave sukobe popustljivost afganistanske vlade i međunarodne zajednice prema ratnim vođama, pa čak i oprost, mogla bi se obiti o glavu i odvesti je u smjeru suprotnom od željene demokratizacije, ocjenjuju zapadni diplomati i analitičari.
Na izborne su liste uključeni lokalni ratni vođe ili njima bliski ljudi, a među njima ima i onih koji se u izvješćima o kršenju ljudskih prava spominju kao zločinci. Prema jednoj internoj studiji UN-a, 16 posto od 5.800 kandidata za parlament, odnosno više od 900 osoba povezano je s oružanim skupinama, a samo su 32 kandidata, redom "sitne ribe" prema ocjeni europskog promatrača, bila isključena zbog povezanosti s oružanim skupinama ili narkomafijom.
"Trebali smo biti oštriji prema ratnim vođama od početka, od 2001.", priznao je za BBC posebni izvjestitelj Europske unije u Kabulu Francesc Vendrell, svjestan da danas "ni SAD, ni UN, ni Karzai ne žele riskirati, strahujući od destabiliziranja pokrajina".