Naklada Pavičić objavila je knjigu, uredio ju je Josip Pavičić koji je istaknuo da je Ukrainčik na književno-relevantan i dokumentarno-autentičan način upoznao hrvatsku javnost s dramatičnim nastojanjem Židova da u pradomovini stvore svoju novu državu - Erec Izrael.
Dodao je da knjiga govori o velikoj temi iz novije židovske povijesti, ali iz perspektive svakodnevnoga života i to iz pera zagrebačkoga Židova, ekonomista s književnim pretenzijama koji je kao cionistički dragovoljac boravio u Palestini od 1921. do 1924. gdje je, radeći teške fizičke poslove, sudjelovao u izgradnji Izraela.
Objavljena ponovno nakon više od sedam desetljeća Ukrainčikova je knjiga, rekao je Pavičić, za Židove dragocjen dokument o izgradnji novoga doma, za hrvatske Židove autentično vrelo vlastite povijesti, a za hrvatsku kulturu malo literarno otkriće.
Đuro Vidmarović je knjigu i proširio bogatim fotodokumentacijskim materijalom o Palestini iz vremena kada je u njoj boravio Ukrainčik a koju je većim dijelom prikupio u Izraelu dok dio ilustracija potječe iz obiteljskoga arhiva Ukrainčikovih i do sada nije bio poznat javnosti.
Podsjetivši da je Ukrainčikova knjiga prvi put objavljena 1934. u izdanju zagrebačkoga Jevrejskog lista na hrvatskome jeziku, Vidmarović je istaknuo da knjiga ima i izvanliterarnu dimenziju koja povezuje židovski i hrvatski narod u njihovoj neutaživoj želji da dođu do slobode i samostalne države.
Zato je Ukrainčikova knjiga, smatra Vidmarović, još jedan primjer koji potvrđuje da su stradanja Židova tijekom Drugoga svjetskog rata u Hrvatskoj zapravo povijesno neshvatljiva.
I Zora Dirnbach podsjetila je na tu povezanost sudbine dvaju naroda istaknuvši kako joj se u jednome trenutku nametnulo pitanje - što se to dogodilo da si hrvatska i židovska zajednica moraju tako dugo dokazivati da su prijatelji.
U tom kontekst Dirnbach smatra da je Ukrainčikova knjiga veliki prinos daljnjemu razumijevanju Hrvata i Židova.