Mubarak je početkom godine predložio predsjedničke izbore s više kandidata a parlament, kojim dominira njegova Nacionalna demokratska stranka u svibnju je prihvatio predloženi amandman kojim se mijenja dosadašnja praksa imenovanja jednog jedinog kandidata a kojemu se izjašnjavalo na referendumu.
Režim se požurio doneseni amandman nazvati "povijesnim", a oporbene stranke "farsom" koja je odigrana na pritisak Zapadnih demokracija.
Amandman je donesen u Egiptu nakon dotad neviđenih uličnih prosvjeda kojim je tražena Mubarakova ostavka.
Vodeće oporbene stranke stoga su pozvale na bojkot izbora a narod na prosvjede, a u izbornu utrku uključili su se kandidati manjih stranaka. Stoga su i mnogi birači, u anketama za svjetske agencije ovih dana dvojili u stvarne promjene. Prema riječima jednog od njih 19 dana izborne kampanje za slabo poznate kandidate nije ništa u odnosu na godine vlasti predsjednika Mubaraka čiji rad pokrivaju provladini mediji i državna mašinerija.
Aktualni predsjednik bliski je saveznik Sjedinjenih Država a na vlasti je već 24 godina otkako je dužnost preuzeo nakon ubojstva dotadašnjeg predsjednika Anvara el Sadata ustrijeljenog tijekom vojne parade.
Prema ocjenama analitičari i Egiptu susjedna hebrejska država želi Mubarakov ostanak na vlasti. Izrael, koji sebe smatra jedinom stvarnom demokracijom na Bliskom istoku strahuje da bi promjene donijele nestabilnost.
Skupine za ljudska prava ističu da su izborne prevare uobičajene u Egiptu u proteklih pola stoljeća, odnsono od revolucije 1952. Tako je Mubarak redom pobjeđivao kao jedini kandidat a i njegovi pethodnici Sadat i Gamal Abdel Nasser osiguravali su vlast kroz upitne referendume na kojima su ostavrivali 100 posto glasova.
Mubarakova vlada odbila je dati dopuštenje za prisustvo izbornih monitora, na što je pozivao Washington, obrazlažući da za to nema potrebe.
Iz izborne utrke isključena je snažna stranka Muslimanska braća koja je pozvala narod da izađe na izbore ali ne i da svoj glas dade Mubaraku.
Od Mubarakovih protukandidata nešto je poznatiji Noaman Gomaa (71), predsjednik najstarije egipatske političke stranke Wafd, koja je, međutim, pod njegovim vodstvom pretrpjela unutarnje podjele, izbacila dvojicu svojih parlamentranih članova te ostala samo na četiri zastupnika u parlamentu.
U predizbornoj kampanji Wafd ističe pravnu državu i javne slobode te borbu protiv korupcije i zagovara uspostavu sustava parlamentarne vlade i smanjenje ovlasti predsjednika. Vjeruje se da će Gomaa dobiti glasove u gradu Port Said u Sueskom kanalu te na jugu u gradu Qena, gdje je strankino uporište desetljećima.
Ayman Nour (40), lider je stranke al-Ghad (u prijevodu sutra), najmlađi je i najsporniji izazivač. Taj pravnik i novinar potaknuo je debatu izabravši narančastu boju za kampanu u sasvim jasnoj aluziji na ukrajinsku naranačastu revoluciju. Vjeruje se da će osvojiti dio glasova u Kairu, no nejasan je ishod diljem zemlje.
Promatrači tvrde da je Stranka Ghad vrlo liberalna te da se zalaže za ukidanje svih restrikcija kada je riječ o osnivanju političkih stranaka i novinskom izdavaštvu. Nour je kazao da će, ako pobijedi na izborima, biti predsjednik tijekom dvogodišnjeg tranzicijskog razdoblja za vrijeme kojega bi trebalo provesti radikalne ustavne reforme te da će nove predsjedničke izbore organizirati 2007.
Ostali kandidati, za koje se ne očekuje da će osvojiti veliki broj glasova, su čelnik Stranke solidarnosti Osama Shaltut, vođa Stranke sloge Rifaat el-Agroudy, čelnik Nacionalne stranke al-Ummah Ahmed el-Sabahi, vođa Ustavne stranke Mamdouh Quenawi, čelnik Stranke Egipta 2000. Fawzy Ghazal, čelnik demokratskih unionista Ibrahim Turk i vođa Egipatske arapske socijalističke stranke Wahid el-Luxuri.
Mubarak je uspostavio veze Egipta s arapskim svijetom, uspio očuvati Sadatovo prijateljstvo sa SAD-om, od čega je zemlja imala koristi, no njegovi kritičari tvrde da nije uspio iskorijeniti siromaštvo, korupciju, i birokratsku nesposobnost a poglavito nezaposlenost.
Njegova Nacionalna demokratska stranka koju je uspostavio Sadat, vladajuća je u zemlji od polovine 70-tih, a njezini su članovi najbrojniji u parlamentu i vrlo bliski s vladom.