"U odnosima s Hrvatskom, a osobito u uređivanju statusa Piranskog zaljeva more je nekonsistentnih, proturječnih, pa i glupih stajališta koja blamiraju Sloveniju u međunarodnim odnosima. Zadnji takav čin je jednostrano proglašenje ekološke zone, a u očima onih u Europskoj uniji koji promatraju slovensko-hrvatske odnose sada smo i formalno postali jedna od dviju nemogućih balkanskih susjeda koje Europu stalno opterećuju opskurnim pitanjima o metru-dva kopnene granice i o nekoliko hektolitara mora", piše Miheljak koji sadašnjoj vladi, posebno ministru vanjskih poslova Dimitriju Rupelu, zamjera na "odstupanju" od tzv. parafiranog sporazuma Drnovšek-Račan i dopuštanju da se to pitanje riješi arbitražom.
Generalno je stajalište u slovenskoj politici da je taj sporazum bio "dobro izbalansiran kompromis" koji je zadovoljio slovenske nacionalne interese i da bi Janšina vlada od njega u eventualnim razgovorima ili pred arbitražom morala polaziti kao od minimuma. "Najveću pogrešku sadašnja je vlada napravila na početku svog mandata najavljujući da je sporazum Drnovšek-Račan mrtav, odrekavši se u trenutku najboljega što im je Drnovšek ostavio u amanet. Sada kada se Rupel i Janša osjećaju prevarenima od svojih hrvatskih prijatelja, spominju da će iskoristiti i taj sporazum koji su sami iz kratkoročnih političkih računa ubili", nastavlja Miheljak.
Da su Janša i Sanader uspjeli "progurati" rješenja iz sporazuma Drnovšek-Račan pod nekim drugim imenom, time su se mogli pohvaliti kao rješenjem zapleta dugogodišnjeg spora a većina slovenske i hrvatske javnosti takvo bi rješenje "prihvatila i nagradila", smatra Miheljak.
"No, slovenska strana se je odlučila drukčije, a svojom diplomatskom ofenzivom (proglašenjem svoje jadranske zone) podsjeća na nespretnog ljubavnika koji umjesto da uživa u ljubavi traži fantomsku točku ekstaze", zaključuje Miheljak.